U politologiji i istoriji, pojam rudarijada uveli su rumuni u toku tranzicije od komunizma na demokratiju. Ona znaći transport velikih grupa ljudi iz jedne društvene kategorije da bi vršili fizički pritisak na političke faktore odlučivanja i na neke grupe ljudi koji imaju drugačije mišljenje. Rudari iz doline reke Žiu došli su u Bukureštu na početku 90 godina, samo nekoliko nedelja posle antikomunističke revolucije, i zatim su se ponovo vratili 1991 godine i 1999 godine. Najpoznatija je rudarijada od 13-15 juna 1990 godine a rezultat su mnogobrojne ljudske žrtve i zastrašivanje žitelja Bukurešta i opozicionih političara. Taj događaj promenio je tok istorije rumuna i nestala je međunarodna simpatija prema njihovoj borbi za slobodu, a veliki broj rumuna je tada odlučilo da napuste zemlju. U Rumuniji svrgavanje s vlasti komunističkog režima nije bio jednostavan proces pregovora kao na drugim stranama. Rumunija je ostala poslednja važna država Istočne Evrope u kojoj komunistički režim nije otišao sa vlasti. Zato rumuni su primorani da izlaze na ulice, da se bore i da ginu za njihovu slobodu. Usledilo je crno razdoblje u kojem je društvo pod uticajem raznih podela i nostalgija. Komunizam nije nestao sam od sebe. On je opstao u mentalitetu, u očekivanjima u novo rukovodstvo. Ukratko posle revolucije postalo je jasno da privremeno rukovodstvo Rumunije posle svrgavanja komunističke diktature, takozvani Front nacionalnog spasa ima nameru da se preobrazi u političku stranku koja će učestovati na izborima od 20 maja 1990 godine. Politička opozicija koja je bila tek u fazi pojave i koju su saćinjavale novoosnovane stranke, ali i neke istoriske stranke zahtevala je poštovanje demokrataskih principa u javnom životu i optuživala je Front za ponovno uvođenje diktature, komunizma bez komunista ili bolje rečeno sa liderima iz druge linije nekadašnje jedinstvene partije. Tada, na početku 90 godina pojavilo se kao rešenje za ove političke nesporazume dolazak u Bukureštu velikog broja rudara iz doline Žiua, regiona koji je udaljen oko 400 kilometara od prestonice. Rudari iz doline Žiua postali su poznati 1977 godine kada su se protivili Čaušesku i pokrenuli su štajk. Radi se o društvenoj kategorij sa teškim radnim uslovima i koji su ujedinjeni. Tada, 1977 godine protivili su se komunizmu koji se smatrao politički režim radnika. 1990 godine postali su strah i trepet za demokratiju. Na izborima od 20 maja 1990 godine veliku pobedu je odneo Front nacionalnog spasa, a Jon Iliesku, prvi lider Rumunije posle Nikolaja Čaušeska zvanično je postao na direktnim izborima šef države. U tom trenutku, nove vlasti ohrabrene i izbornim uspehom odlučile su da ne tolerišu više maratonske demonstracije koje su se održavale već 2 meseca na Univerzitetskom Trgu. Pokušaj vlasti od 13 juna 1990 godine da prekinu demonstracije samo je pogoršalo stanje i rešenje je traženo u dolazak rudara. Oni su došli specijalnim vozovima u Bukureštu, i počeli su da mlate prisutne demonstrante, ali i obićne prolaznike, naročito ako su izgledali kao intelektualci, ili nisu podržavali njihovo divljanje. Uništili su sedišta opozicionih stranaka i novina koje su kritikovale novu vlast Rumunije. Tada, u junu 1990 godine rudari su ubili ljude batinama, ali broj žrtava nikada nije tačno utvrđen. Usledila je četvrtina veka tišine, ali talas optužnica protiv visokih odgovornika od tih dana, iznenadno vratio je u žiži pažnje ovu temu koja je deo mraćne istorije Rumunije.
Korisni linkovi
Copyright © . All rights reserved