Radio Erevan

radio erevan Radio Erevan je sa humorom odgovorio na hipotetična insinuirajuća pitanja svojih slušalaca.

Politički vicevi bili su jedna od omiljenih zabava Rumuna za vreme komunističkog režima. Ali, pomenuti vicevi nisu bili nimalo specifični rumunskom narodu, jer su bili prisutni u svim bivšim komunističkim zemljama, a mnogi bili su slični u zemljama članicama bivšeg socijalističkog bloka, uz male lokalne izmene. No, najsmešniji vicevi bili su poreklom iz Sovjetskog saveza i imali su za cilj ublažavanje napetosti stanovnika, koji su na taj način ismejavali svakodnevne nevolje. Politički vicevi su predstavljali razne komično-apsurdne situacije, u kojima likovi su bili obični ljudi, represivne institucije države, politički lideri onih vremena povezani sa aktuelnim dogadjajima. Junak rumunskih političkih viceva do 1989. godine bio je Bula, čije je ime došlo od reči koja se koristi za muški polni organ, kojoj je izmenjeno prvo slovo. Bula je bio idiot koji nije shvatio stvarnost i tumačio ju je kako ju je on video.

 

Drugi takozvani junak političkih viceva bio je Radio Erevan, radio stanica koja je sa humorom odgovorila na hipotetična insinuirajuća pitanja svojih slušalaca. Vicevi sa Radio Erevanom bili su kratki i perkutantni i izazvali su osmeh. Jedan od viceva koji je kazivan i u drugim bivšim  socijalističkim zemljama je sledeći: «Pitanje za Radio Erevan- Da li je istina da se kapitalističko društvo nalazi na rubu provalije? Da, da bi nas gledalo!». Pitali smo istoričara Eduarda Antonijana zašto je postala tako poznata jermenska radio stanica u Rumuniji: «Radio Erevan je bio oblik disidencije, čak i u bivšem Sovjetskom savezu. Većina viceva je bila jasno politički iznjanisirana, neki način da ljudi ismejavaju crnu sadašnjost. Prema jednom vicu Radija Erevena,  zebra je bila magarac koji je kazao političke viceve. '90. godina, nakon što je Jermenija dobila nezavisnost, u Bukurešt je doputovao direktor Radija Erevan i nije znao zašto je njegova ustanova bila tako renomirana u Rumuniji. Kad je stigao na aerodrom, a carinici su ga pitali koja mu je profesija, a on je rekao da je direktor Radija Erevana, svi su počeli da se smeju, a on nije shvatio zašto. Carinici su ga čak  molili da im kaže neke viceve. Od jednog drugara znam da novi direktor Radija Erevana, odmah nakon imenovanja, je na Fejsbuk stranici stavio komentar u kojem je pisao: pazite, ja sam novi direktor Radija Erevana te od sada bilo koji vaš vic o mojoj stanici smatraću ličnom uvredom.”

 

U Sovjetskom savezu, kao u bilo kojoj drugoj zemlji, postojali su klišei o svakom narodu, kao svugde na svetu. Istoričar Eduard Antonian je mišljenja da je Radio Erevan izabran za lik političkih viceva zahvaljujući pametnosti Jermena: ”U bivšem Sovjetskom savezu, u onoj mešavini nacija, svaki narod je bio različito predstavljen. Primera radi, stanovnici Tadžikistana i Uzbekistana smatrali su se ružnijim i ne baš pametnim ljudima, Rusi i Ukrajinci su predstavljali slavenski duh, Litvanci, Letonci i Estonci su se smatrali zapadnjacima, dok Jermeni najpametnijim ljudima koji su se snalazili u bilo kojoj situaciji. Najveći humoristi bivšeg Sovjetskog saveza bili su jermenskog porekla, predstavnici kavkaskog duha, poznati po načinu uživanja u životu. Ni komunistički režim u Jermeniji nije bio tako okrutan.

 

Radio Erevan je proizvodio i lokalne verzije svojih viceva. Rumunski primer u tom smislu je vic koji se odnosio na činjenicu da je Nikolaje Čaušesku puno govorio i niko nije mogao da ga prekine. «Pitanje za  Radio Erevan: Može se umreti od raka grla? Odgovor: Može, ali da znate da ga nema.» Istoričar Eduard Antonijan daje nam i druge detalje: ”Većina viceva bila je političkog karaktera, ali kasnije su se  pojavili i vicevi sa drugim temama. Postojali su i vicevi koji su bili prilagodjeni Rumuniji. Ako neko je hteo da sazna nešto o Nikolaju Čaušeskuu, kazalo se da pitanje treba uputiti Radiju Erevan. Šale su se prilagodile svakom mestu. Evo drugog vica: 1968. godine, novinar Radija Erevana, boravio je u Češkoj i uplašen zbog dolaska sovjetskih tenkova, pitao je jednog taksistu: Da li si slobodan? A ovaj je odgovorio: Ne, jer sam ja Čeh. Ne znam da li postoji kolekcija viceva sa Radiom Erevan, ali na internetu ima ih puno.»

Politički vicevi sa Radiom Erevan poznati su svim generacijama Evropljana pre 1989. godine, ali njihov značaj je vremenom nestao, iako je njihova slast ostala netaknuta. 


www.rri.ro
Publicat: 2018-02-05 17:41:00
Vizualizari: 1014
TiparesteTipareste