Mirća Kartaresku i roman Melanholija (14.09.2019)

mirća kartaresku i roman melanholija (14.09.2019) Nakon velikog uspeha (uključujući i uspeh na međunarodnom planu) romana Solenoid, Mirća Kartaresku se vraća na književno tržište sa novom knjigom.

Nakon velikog uspeha (uključujući i uspeh na međunarodnom planu) romana Solenoid, Mirća Kartaresku se vraća na književno tržište sa novom knjigom. To je triptih Melanholija, nostalgična evokacija detinjstva i adolescencije okružena atmosferom dubokog proricanja. Realistična i istovremeno onirična, ali ipak različita od svega što je autor napisao, ovu knjigu o usamljenosti, napuštenosti, ljubavi i junaštvu čitaoci su već zavoleli, jer je postala najprodavanija knjiga izdavačke kuće Humanitas na Bookfestu 2019. Ključ čitanja knjige je, prema kritičaru Kosminu Ćotlošu, „vrsta egzistencijalne avanture“ koju on predlaže. Kroz „Melanholiju“, Mirća Kartaresku „predlaže nam vežbu ogromne iskrenosti i neverovatne autentičnosti, omogućava nam da prodremo u njegovu posebnu vrstu osećaja“, kaže kritičar. Na promociji Mirća Kartaresku govorio je o načinu na koji je "Melanholija" rođena i postavio je knjigu u kontekst svog rada: „Ovo nije knjiga koja želi dodati novi korak mom pisanju, knjiga koja nastavlja ovu intimnu istoriju mog pisanja. Melanholija je, kao i druge moje knjige, nezavisna knjiga, to je knjiga koja nema progresivnu vezu sa drugim mojim knjigama. To nije vrh mog stvaranja ili najvažnija stvar koju sam postigao posle decenije pisanja. Ista je kao i sve moje ostale knjige, Zašto volimo žene, Lepe strankinje, Nostalgija, Tranvestiti. Moje knjige se ne kreću ka idealnoj tački. Moje moći ne rastu s vremenom. Nisam naučio ništa od pisanja literature tokom četrdeset godina, nisam se usavršavao. Od početka sam bio isti. Bio sam isti i imao sam područje za koje sam smatrao da je moje i pokušao sam da istražim i osvojim ovo područje sa svakom knjigom koju sam napisao. Svaka knjiga pokriva zakrpu ove planete koja mi je data. "

Spisateljica Joana Parvulesku je na promociji  Melanholije rekla da je to savršena knjiga i da ju je fascinirala razlika između obične bajke i vrlo ličnih, Kartureskuovih priča. Govorila je i o načinu na koji Mirća Kartaresku uspeva da, sa svim svojim knjigama, podseća na jezik, obogaćujući reči novim značenjima, performansom do kojeg dosežu samo veliki pisci. Jezgro knjige Melanholija nastalo je dve godine po završetku romana Solenoid i bila je priča koja nikada nije objavljena. Mirća Kartaresku. "Ta se priča zvala Igra i nisam je smatrao ozbiljnom. Mislio sam da je igračka kada sam je napisao. Ali odmah nakon toga napisao sam prvu priču koja je ostala u knjizi i zove se Mostovi, priču o detetu koje je majka napustila. Teško je napisati priču o petogodišnjaku na 40 stranica. A u ovoj se priči radi o odvajanju od majke, što je jedna od prvih trauma koje svi doživljavamo.

Doživljavamo traumu rođenja, a zatim traumu napuštanja psihološke utrobe. Pošto ste do četvrte pete godine još uvek u majčinoj materici, još uvek ste u potpunosti zavisni od nje.

Čak i ako ste van njenog tela, majka vas i dalje drži u psihološkoj utrobi. Svi imamo ovu izvanrednu traumu, drugo oduzimanje, naše psihološko oduzimanje i o tome pričam u prvoj priči. To je vrsta argumenta, preuveličavanja ovog napuštanja. Majka nas obično napušta, ostajući pored nas, ali nije isto nakon pete godine. U priči majka nas napušta sasvim. Majka nas napušta sasvim, a dete se ostavlja samo da bi se nosilo sa ovom zastrašujućom traumom. Jer bez majke smo poput odrasle osobe bez Boga. Ovo je situacija deteta iz prve priče, odatle i početak melanholije, početak našeg osećanja koje će rasti tokom života, da smo ostavljeni.

U početku nas napušta majka, zatim voljena osoba, zatim sam Bog. Ostavljeni smo sami, ovo je centralni osećaj knjige, ova suštinska, fundamentalna metafizička usamljenost. "

Knjige Mirće Kartareskua nagradile su Rumunska akademija, Savez pisaca Rumunije i Republike Moldavije, Ministarstvo kulture, ASPRO, Udruženje književnika iz Bukurešta, Rumunsko udruženje izdavača. Roman Nostalgija dobio je 2005. godine Književnu nagradu „Giuseppe Acerbi“, Castel Goffredo, Italija. Autor je takođe primio međunarodnu nagradu za književnost Vileniče (2011), Međunarodnu nagradu za književnost Haus der Kulturen der Velt, Berlin (2012), Međunarodnu književnu nagradu, Berlin (2012), Spycher nagradu - Literaturpreis Leuk, Švajcarska (2013), Veliku nagrada Međunarodnog festivala poezije u Novom Sadu (2013), nagradu Tormenta en un vaso, Španija (2014), nagradu Euskadi de Plata, San Sebastian (2014), Nagradu knjige iz Lajpciga za evropsko razumevanje (2015); Austrijsku državnu nagradu za evropsku književnost, 2015, nagradu Leteo, Španija (2017), nagradu Formentor de las Letras (2018).


www.rri.ro
Publicat: 2019-09-14 11:59:00
Vizualizari: 894
TiparesteTipareste