Ako je pandemija ostavila generalno negativan psihološki uticaj na odrasle, ona nije blagotvorno uticala ni na decu, čija je psiha još osetljivija. Još pre dve godine prosvetni stručnjaci, psiholozi i roditelji skrenuli su pažnju na promene kroz koje će učenici prolaziti, uglavnom zbog izolacije. Postepeno su se pojavile studije koje potvrđuju ovu činjenicu, a najnovije istraživanje je sprovela Organizacija Spasite Decu.
Koji su zaključci istraživanja saznaćemo od sociologa Čiprijana Gradinarua: „Celu situaciju treba posmatrati u širem kontekstu. Zaista, ove dve godine su izbacile decu iz ritma, u stvari ne samo decu. Vidimo da se dobar deo njih, skoro polovina, oseća usamljeno, izolovano, pod stresom. A tako se osećaju je su u ovom periodu bili izolovani od svojih prijatelja. Bili su primorani da uđu u potpuno novi obrazovni sistem, što nikada ranije nisu pokušali. Dobili su manje informacija i znanja, a pristup obrazovnom sistemu je bio smanjen. Da ne zaboravio da mnoga deca verovatno uopšte nisu imala ili su imala ograničen pristup obrazovanju u ovom periodu. I akumulacija svega ovoga dovodi do rezultata da skoro polovina dece kaže da nije spremna za ispite. Deca u osmom razredu i oni koji su u četvrtom razredu srednje škole, odnosno oni u završnim godinama, kažu nam da su pod velikim stresom, da se ne osećaju spremnim za predstojeće ispite, a ovi rezultati ankete potvrđuju ono što su predvideli stručnjaci u obrazovanju i srodnim oblastima“.
Izgleda da deca daju objektivnu procenu. Samo trećina učenika osmog razreda kaže da se oseća spremno za dolazeće državne ispite. 31% dece u osnovnim i srednjim školama kaže da zaostaje u školi, dok skoro svako drugo dete kaže da su domaći zadaci teži u odnosu na prethodne godine. Zato je i potreba da dobiju pomoć veća nego u prošlosti. 51% dece smatra da im je ove školske godine bila potrebna veća pomoć profesora, 13% su tražili pomoć u privatnim časovima, a 9% su tražili pomoć od porodice. Učenici osmog razreda u znatno većoj meri navode da su osećali potrebu za privatnim časovima, u poređenju sa učenicima iz drugih razreda. Pošto su svesni da zaostaju, učenici se s pravom osećaju frustrirano. I ovo nije jedino negativno osećanje.
Prema studiji Organizacije Spasite Decu, srednjoškolci opisuju sebe kao ljute, tužne ili umorne. Učenici osmog razreda sebe u mnogo većoj meri opisuju da su pod stresom, uplašeni i umorni. A ova percepcija se može proširiti i na širu porodicu, smatra sociolog Čiprijan Gradinaru: „I roditelji su izbačeni iz ritma svakodnevice, ne samo deca. I za njih je ovo bio stresan period, pun napetosti. I njihov rad se promenio, i njihova interakcija se promenila, i njihovo izlaženje se promenilo, odnosno smanjilo. Ovo je savršeni recept za stres u porodici, za razne probleme koje svakako mogu da utiču i na mlađe članove“.
Koji su uzroci ovih osećanja? Čiprijan Gradinaru: „Nedostatak interakcije i izolacija su glavni razlozi zašto se deca ovako osećaju. U ove dve godine u životu deteta nije se promenio samo u pogledu obrazovanja, već i u drugim aspektima detinjstva. Nestali su raspusti kakve su znali. Nestala je svakodnevna interakcija sa prijateljima, premeštena je u online. Istina je da su deca i ranije provodila mnogo vremena na internetu, a naši rezultati iz drugih studija su bili prilično zabrinjavajući po ovom pitanju. U ovom periodu vreme provedeno na internetu je eksplodiralo, sa svim prednostima i manama. Dakle, sve ove stvari – nedostatak interakcije, izolacija, dug boravak u kući, nedostatak raspusta, nedostatak normalnih aktivnosti u detinjstvu – dovode do stresa, tuge i tako dalje. Štaviše, vidimo da su neka deca više pogođena od drugih. Na primer, tinejdžeri u većoj meri kažu da su tužni u odnosu na mlađu decu, devojčice u odnosu na dečake, itd.“
Istraživanje je sprovedeno u martu, na reprezentativnom uzorku od oko 1.900 dece uzrasta od 9 do 18 godina, ravnomerno podeljenih između ciklusa preduniverzitetskog obrazovanja.