36 godina od Rumunske revolucije (22.12.2025)
Godine 1989. komunističke diktature u Istočnoj Evropi, zasnovane na teroru, dvoličnosti i propagandi, počele su da padaju jedna za drugom.
Dragana Diamandi, 22.12.2025, 15:19
Godine 1989. komunističke diktature u Istočnoj Evropi, zasnovane na teroru, dvoličnosti i propagandi, počele su da padaju jedna za drugom. Domino-efekat, koji je doveo do pada istočnoevropskih režima za manje od 11 meseci, imao je u pozadini reforme koje je pokrenuo Mihail Gorbačov u Sovjetskom Savezu. Komunistička Rumunija, međutim, nije bila spremna da posluša nove savete iz Moskve, u vreme kada je prolazila kroz jedan od najtežih perioda u svojoj istoriji: tešku ekonomsku krizu, udruženu sa represivnim terorom.
Rumuni su se tada borili sa glađu i hladnoćom. Hleb je bio racionisan, kao i mleko, ulje i meso. Prve varnice Revolucije pojavile su se tokom radničke pobune u Brašovu 1987. godine, ali su taj pokret brzo ugušili represivni organi Komunističke partije Rumunije (PCR).
Diktator Nikolae Čaušesku nameravao je da ostane na vlasti uprkos poodmaklim godinama i velikim promenama koje su se odvijale u Istočnom bloku. Njegov glavni cilj bio je da svim mogućim sredstvima spreči širenje potencijalnih reformskih pokreta. Tokom priprema za posetu Iranu, Odeljenje Državne bezbednosti (poznata kao „Sekuritate“) naredilo je 16. decembra hapšenje reformističkog pastora, pripadnika mađarske nacionalne manjine u Rumuniji Lasla Tokeša, zbog propovedi koje je održao protiv režima. To je bio jedan od ključnih trenutaka Revolucije.
Stanovnici Temišvara prvi su se pobunili protiv ove odluke vlasti, a upravo ovde, na zapadu Rumunije, izbili su prvi protesti protiv komunističkog režima, koji su se potom proširili na sve gradove u zemlji, uključujući i Bukurešt.
Po povratku iz Teherana, Nikolae Čaušesku organizovao je veliki skup ispred sedišta Komunističke partije. Međutim, situacija je eskalirala nakon što su protesti postajali sve masovniji. Antikomunistička revolucija kulminirala je 22. decembra bekstvom diktatorskog para Nikolaea i Elene Čaušesku sa vlasti.
Tri dana kasnije usledilo je suđenje po hitnom postupu skraćeni sumarno vođen proces pred vojnim sudom. Ovo je i danas veoma kontroverzan događaj, a Revolucija iz 1989. godine i dalje je predmet brojnih rasprava među istoričarima, novinarima i politikolozima. Nikolae i Elena Čaušesku osuđeni su na smrt i pogubljeni u Targovištu, na jugu Rumunije, 25. decembra. To je bila poslednja egzekucija u novijoj istoriji Rumunije.
Ukupno je više od 1.000 ljudi poginulo, a nekoliko hiljada je ranjeno u sukobima koji su se odvijali u jedinoj zemlji Istočne Evrope u kojoj je promena režima izvršena nasilnim putem. Mnogi istoričari smatraju da je, iako je započela kao narodna antikomunistička pobuna, revolucija vrlo brzo preuzeta od strane članova nekadašnje Komunističke partije, koji su se ubrzo učvrstili na vlasti.
Nakon ovih tragičnih događaja, Rumunija je započela dugu tranziciju ka demokratskom sistemu i tržišnoj ekonomiji, započinjući takozvani postdecembarski period.