Smanjene starosne granice za krivičnu odgovornost u Rumuniji (25.02.2026)
Smanjenje starosne granice krivične odgovornosti u Rumunija ponovo je u središtu javne rasprave nakon niza tragičnih događaja u kojima su učestvovali maloletnici mlađi od 14 godina – zakonske granice krivične odgovornosti za decu u Rumuniji.
Dragana Diamandi и Ion Puican, 25.02.2026, 15:10
Smanjenje starosne granice krivične odgovornosti u Rumunija ponovo je u središtu javne rasprave nakon niza tragičnih događaja u kojima su učestvovali maloletnici mlađi od 14 godina – zakonske granice krivične odgovornosti za decu u Rumuniji. Predlog da se prag spusti sa 14 na 13 godina izazvao je snažne reakcije u društvu, suprotstavljajući želju za čvrstim sankcionisanjem ozbiljnih dela, obavezi države da zaštiti decu, čak i kada ona dođu u sukob sa zakonom.
U nedostatku razvijenih usluga prevencije, psihološkog savetovanja i rane intervencije, spuštanje starosne granice krivične odgovornosti rizikuje da krivični sistem postane zamena za socijalne politike, sa dugoročnim negativnim posledicama po razvoj dece. Izvršna predsednica Udruženja „Spasimo decu“, Gabrijela Aleksandresku, govori o uzrocima koji su doveli do ovih tragedija među maloletnicima:
„Vrlo dobro znamo da nasilje i maloletnička delinkvencija imaju društvene i obrazovne korene. Na primer, napuštanje škole, disfunkcionalno porodično okruženje, izloženost nasilju u porodici ili zajednici, nedostatak roditeljskog nadzora, lak pristup nasilnim sadržajima na internetu ili zabranjenim supstancama mogu generisati antisocijalno ponašanje kod deteta. S druge strane, sistem socijalne zaštite u Rumuniji ima ozbiljne nedostatke – broj socijalnih radnika je nedovoljan. Imamo oko 2.000 opština bez profesionalnih socijalnih radnika. U ruralnim sredinama, nedostaju službe za psihološko savetovanje, a u gradovima besplatan pristup je veoma težak…“
Gabrijela Aleksandrescu govori o obrazovnim programima Udruženja „Spasimo decu“, koji imaju za cilj da pomognu u smanjenju nasilja među maloletnicima:
„Već godinama sprovodimo program emocionalnog obrazovanja ,,Budimo prijatelji’ u više od 250 vrtića. Deca sa vaspitačima učestvuju u aktivnostima zasnovanim na četiri vrednosti koje podstiču prosocijalno ponašanje: hrabrost, tolerancija, poštovanje i briga. Pozitivan uticaj na decu je izuzetan.“
Gabrijela Aleksandresku je predstavila i stanje sistema zaštite i rehabilitacije maloletnika od 14 do 18 godina:
„Rumunija trenutno ima samo četiri specijalizovane jedinice pod upravom Nacionalne uprave za zatvore, plus još dva dnevna centra. Ali oni su namenjeni deci od 14 do 18 godina kojoj su sudovi izrekli obrazovne i zatvorske mere. Za decu mlađu od 14 godina koja počine teška dela ne postoje specijalizovane ustanove. U svim ovim institucijama, specijalizovano osoblje je, prema rečima onih koji su za njih odgovorni, apsolutno nedovoljno.
Govoreći o posledicama snižavanja starosne granice krivične odgovornosti sa 14 na 13 godina, ona navodi:
„Stručnjaci su identifikovali tri vrste efekatana na razvoj deteta koje je u ranom uzrastu gurnuto u pravosudni sistem. Prvi je etiketa prestupnika – kada se primeni na dete od 13 godina, ona mu fundamentalno menja budućnost. Zatim marginalizacija i društvena stigmatizacija, naročito u porodicama u nepovoljnom položaju, što vodi lošijim rezultatima u školi i kulminira napuštanjem škole. Treći efekat se tiče traume pritvora. …“
Polazeći od tragedije iz januara u mestu Čeneju, u okrugu Timiš, u januaru, gde je trinaestogodišnjak osumnjičen za ubistvo petnaestogodišnjeg tinejdžera, Udruženje za demokratiju (Asociația Pro Democrația) je iznelo zakonski predlog – Zakon o adolescentima. Predsednica udruženja, Vivijana Angel Lukač, objašnjava:
„Zakonodavni kodeks bi obuhvatio, imao bi prednost uključivanja u jedinstveni sistem normi u ovoj oblasti i time bi utvrdio značaj koji društvo pridaje adolescentima i novoj generaciji.“
U izveštaju Udruženja za demokratiju navodi se i da u ranjivim zajednicama nasilje postaje kriterijum društvenog statusa. Kako je do toga došlo? Vivijana Angel Lukač:
,,Kada govorimo o nasilju, treba napomenuti da ono nije ograničeno samo na očiglednu fizičku agresiju, već uključuje višestruke oblike kroz koje se manifestuje odnos čiste moći, … Ova vrsta odnosa, nekada reprezentativna za subkulture i marginalne zajednice sa problemima društvene integracije, sekundarne socijalizacije, ima potencijal da izazove i replicira psihološku traumu, društvenu isključenost i, na kraju krajeva, ekonomske nejednakosti.…“
Izveštaj ukazuje i na faktore poput radikalizacije, dezinformacija i uticaja digitalnog okruženja na adolescente:
„Verujemo da je uloga ovih faktora u takvim ekstremnim aktima veoma velika, jer, kao što smo rekli u našem zajedničkom stavu, ovi fenomeni su se proširili iz digitalnog okruženja na školu, zajednicu i porodicu.“
Trenutno se vodi polemika izmedju snižavanje starosne granice za krivičnu odgovornost i prevencije koju obezbeđuju državni organi kroz različite formalne i neformalne instrumente.Vivijana Angel Lukač deli sa nama stav Udruženja „Pro demokratiju“:
„Kada govorimo o snižavanju starosne granice krivične odgovornosti, evo jednog mogućeg rešenja o kojem se raspravlja u društvu, smatramo da prevencija, građansko obrazovanje i psihosocijalna podrška ne isključuju mogućnost pooštravanja krivičnog zakonika za maloletnike.“
Debata o krivičnoj odgovornosti maloletnika zapravo otvara šire pitanje – kako država preuzima odgovornost za ranjive adolescente. Stručnjaci naglašavaju da su prevencija, obrazovanje, mentalno zdravlje i podrška zajednice rešenja koja smanjuju nasilje, a ne samo pooštravanje krivičnog zakonodavstva.