Ruski pisac Mihail Šiškin, u Rumuni (25.10.2025)
Između 25. i 28. septembra, Brašov je bio domaćin prvog izdanja novog i ambicioznog književnog festivala, sugestivno nazvanog NOD.
Dragana Diamandi, Юстина Бандол и Татьяна Кодреану, 25.10.2025, 10:30
Između 25. i 28. septembra, Brašov je bio domaćin prvog izdanja novog i ambicioznog književnog festivala, sugestivno nazvanog NOD. Proglašen „festivalom književnih prava“, NOD je okupio profesionalce iz pisane umetnosti i književne industrije – izdavače, pisce, književne agente, prevodioce – koji su učestvovali u diskusijama u užem ili širem formatu, često i pred publikom.Festival je uključivao i mnoge druge događaje, od susreta gostiju sa studentima, do projekcija filmova, poetskih recitala, različitih radionica i sesija potpisivanja knjiga.
Među gostima organizatora našli su se ugledni rumunski rumunski pisci poput Bogdana Aleksandrua Staneskua, Simone Gošu, Kristijana Fulaša, Dana Komana, Simone Antonesku ili pisca-reditelja Kristijana Munđiua, ali i pet značajnih stranih pisaca prevedenih u Rumuniji: Ukrajinac Andrej Kurkov, Rus Mihail Šiškin, Šveđanka Linda Bostrem Knausgard, Francuz Matijas Enar i Amerikanac Edvard Ešton.
Mihail Šiškin je rumunskim čitaocima poznat posebno po svojim naslovima „Venerina kosa”(„Părul Venerei“), ,,Pisma” („Scrisorar“ )– u prevodu Antoanete Olteanu – i, nedavno, ,,Moja Rusija” („Rusia mea“), u prevodu Adrijane Danila, a sve je objavila izdavačka kuća „Curtea Veche“. Ove knjige, nažalost, više nisu u prodaji na policama knjižara u Rusiji, gde je Mihail Šiškin nedavno proglašen „stranim agentom“. Nakon što je napustio domovinu pre 30 godina, on je žestoki kritičar Vladimira Putina i njegovog režima i odbio je da ode u Rusiju nakon aneksije Krima 2014. godine, iako je jedini živi pisac koji je dobio sve glavne ruske književne nagrade („Bolșaia Kniga“, „Ruskii Buker“ i „National Bestseller“), preveden je na 30 jezika i smatra se jednim od najistaknutijih predstavnika savremene ruske književnosti.
Pitali sam Mihaila Šiškina da li postoji kontinuitet između njegovog rada kao romanopisca i njegovog građanskog aktivizma:
,,Postoji fundamentalna razlika između književnosti i novinarstva. Književnost je preveliko oružje za pucanje na diktatore našeg vremena. Jer književnost se ne bori protiv Putina, već protiv svakog zla na svetu. Razumete razliku? Zato u mojim romanima nikada nećete videti nikakvu aktuelnu politiku. Ali ne može se sedeti i ćutke gledati šta se dešava. Kada ćutite, to znači da podržavate ono što se dešava. Za mene je važno reći „NE“ svemu što se dešava u Rusiji, jer živimo u ratu. I nisam naivan da verujem da kroz knjige, književnost, umetnost, muziku možemo sprečiti ili zaustaviti rat. Književnost ne može zaustaviti topove. Ali ona daje čoveku nadu da se svet neće otkotrljati u pakao, u ponor. Jer Putini, Staljini, Hitleri dolaze i odlaze, ali Bah, Betoven ostaju, oni će uvek biti relevantni.
Zadatak književnosti bih formulisao ovako: dobro, moj roman ne može da izvede čoveka na ulicu, na barikade, da kaže „NE“ ratu, pa ga posle bace u zatvor; ali ako neko čitajući moje knjige počne da razmišlja o svom ljudskom dostojanstvu, roman će na njega na neki način uticati – jer u životu najvažnije nije kupiti stan i lep auto, već razmisliti o svom ljudskom dostojanstvu. A šta to znači? Šta sam spreman da žrtvujem zarad svog ljudskog dostojanstva? Gde je granica do koje sam spreman da trpim da se ponizim u ovom životu, i kada ću izaći na ulicu da branim to dostojanstvo? Samo umetnost, književnost mogu vas naterati da razmišljate o tome. I zato su moji romani oružje.“
Mihail Šiškin nam je takođe govorio o tome kako vidi ulogu književnosti u današnjem svetu:
„Ne možemo reći da je književnost neka vrsta panaceje, da može promeniti svet… Svet može promeniti samo jedna stvar – kultura u celini, obrazovanje, širenje znanja. U proteklih 200…300 godina dogodila se najvažnija revolucija čovečanstva, prelazak sa plemenske na individualnu svest. A danas se otvorio jaz između stanovništva Rusije i evoluiranog čovečanstva. To je vremenski jaz. Jer u Rusiji većina stanovništva još uvek živi u prošlosti, sa plemenskom svešću, identifikuje se sa svojim plemenom. Ali ja već živim sa individualnom svešću. Samo ja odlučujem šta je dobro, a šta loše, ne moje pleme, ne vođa mog plemena. A prelazak sa plemenske na individualnu svest moguć je samo kroz znanje, kroz obrazovanje, kroz kulturu, kroz književnost. Zato će svaki režim u Rusiji, svaka diktatura učiniti kulturu svojim glavnim neprijateljem. Koliko škola ima u Rusiji? Stotine hiljada, niko ih nije izbrojao. U svakoj školi postoji odeljenje za ruski jezik, gde na zidu visi portret Tolstoja. Nijedan nastavnik neće staviti njegov citat „patriotizam je oblik ropstva“. Jer jedino što kultura mora da učini za režim jeste da odgaji patriote – to jest, robove. Robove koji će misliti da brane domovinu od neprijatelja, ali koji će zapravo braniti ovu diktaturu.
Zato je glavni zadatak režima da ne bude obrazovanja, da ne bude kulture. Iz celokupnog Tolstojevog opusa on će preuzeti samo vaspitavanje patriota. Dakle, u Rusiji, da bi se promenila ova svest, prvo se mora promeniti režim. I više nema mirnih sredstava za promenu režima. Kada je počeo rat protiv Ukrajine, imao sam nadu da će se konačno ceo svet ujediniti i dati Ukrajini dovoljno oružja da pobedi na bojnom polju. To je jedina mogućnost da se pobedi Putinov režim. I u prvim mesecima rata izgledalo je da će se, da, ceo Zapad ujediniti i pomoći Ukrajini. I šta se na kraju desilo? Izdaja. Sve demokratske zemlje su izdale Ukrajinu. Izdale su mene, izdale su moju ličnu borbu, moju nadu. To znači da će u Rusiji sve ostati kako jeste. Deca će i dalje biti vaspitavana da budu patriote. „Pogledajte šta se sada dešava u školama, deca se ponovo oblače u vojne uniforme i pripremaju da postanu topovsko meso. Kako možemo to sprečiti?“
Godine 2024, književna nagrada „Dar“ (u prevodu „poklon, poklon“), po nazivu poslednjeg romana koji je na ruskom napisao Vladimir Nabokov prvi put je dodeljena autorima koji pišu književnost na ruskom jeziku. Nagrada je ustanovljena na inicijativu Mihaila Šiškina, radi podrške prevođenja dela ruskih pisaca van zvaničnog okvira Ruske Federacije na svetske jezike. Upravo tokom festivala NOD, na veliko razočaranje gosta, nagrada Dar je proglašena „stranim agentom“ u Rusiji.
Najnovija knjiga koju je objavio Mihail Šiškin ispituje odnos koji romanopisac danas ima sa svojim kulturnim „očevima“, velikim klasicima ruske književnosti, u kontekstu rata u Ukrajini. Radujemo se njenom prevodu i na rumunski jezik.