Topolino napunio deset godina (12.05.2026)
Danas se vraćamo udruženju koje nam je u prošlosti privuklo pažnju: „Topolino –Udruženje Tudor – Aleksandru“, ili „Topolino, UdruženjeTA“, nevladinoj organizaciji sa humanitarnim statusom, čiji je cilj poboljšanje uslova života i socijalne prilagodljivosti novorođene dece hospitalizovane i napuštene dece, u cilju unapređenja kvaliteta života njih i njihovih porodica.
Dragana Diamandi и Ana-Maria Cononovici, 12.05.2026, 10:00
Danas se vraćamo udruženju koje nam je u prošlosti privuklo pažnju: „Topolino –Udruženje Tudor – Aleksandru“, ili „Topolino, UdruženjeTA“, nevladinoj organizaciji sa humanitarnim statusom, čiji je cilj poboljšanje uslova života i socijalne prilagodljivosti novorođene dece hospitalizovane i napuštene dece, u cilju unapređenja kvaliteta života njih i njihovih porodica.
Dosta ljudi se suočava sa izazovima pri rođenju svoje dece, ali malo njih kasnije posveti svoj život društvenim misijama. Simona Grigoraš Olaru je svoju priču kao majka započela tako što je sa svojim detetom prošla kroz pet bolnica u prvim mesecima života. Ona je inicijatorka projekta „Topolino“ i svega što je nastalo pod tim imenom tokom deset godina od osnivanja. Simona Grigoraš Olaru:
,,Topolino na italijanskom znači „miš”. Tako je moje dete od milja zvalo medicinsko osoblje u Italiji, jer je bilo zavisno od braunile, odnosno jedne „brkice” za kiseonika.
Kasnije sam shvatila da je Topolino zapravo ime jedne misije koju sam preuzela pre deset godina, kada sam, neprimetno, tokom jedne od dežurnih noći – nisam lekar, ali sam mnogo meseci dežurala da bih bila uz svog sina – dala obećanje Bogu da ću pomagati koliko god mogu i da ću činiti dobro gde god prođem.”
Kada je naučila da bude majka i kada je zajedno sa svojim detetom, ušla u ritam te uloge, završivši dug put početnih medicinskih izazova, Simona Grigoraš Olaru je shvatila koja je najveća potreba majki, odnosno roditelja koji prolaze kroz medicinske izazove sa svojom novorođenom decom, i definisala je svoju ulogu:
,,Iskreno ću vam reći, tokom ovih godina u kojima sam „razložila“ sva osećanja i sve teške trenutke kroz koje sam prošla, shvatila sam da su drugi pre mene promenili makar nešto, koliko god malo, koliko je bilo do njih, možda bi i moje dete imalo veće šanse da ne prođe kroz ono što je prošlo, da ne bude predmet studija na četvrtoj godini medicine i da ne bude jedini preživeli u zemlji sa komplikovanim dijagnozama koje je dobio.
Čudo je da je on danas sa mnom i da nosi majicu sa natpisom „Topolino“! U poslednjih nekoliko godina nazivaju me „pedijatrijski navigator“, navigator u medicinskom svetu, upravo zato što sam preuzela ulogu da vodim dalje i druge roditelje i druge pacijente iz pedijatrijske oblasti kroz lavirint… smrti, u većini slučajeva, da bi ugledali „svetlo na kraju tunela“.
I kako projekti „Topolino“ za zaštitu najranjivijih bića zavise od podrške prijatelja ili partnera, po principu „Jedan za sve i svi za jednog“, podstiču se i pojedinci i kompanije da budu uz ovo udruženje.
Njeni prijatelji su se razvijali organski, kao i inicijative za podršku deci, koje su se stalno širile i postajale raznovrsnije. Došlo se do 68 Topolino volontera u 10 godina, koji su deo današnje slagalice „navigatora“.
Deset godina u kojima su oni koji su se pridružili prvo „plovili“ ka sebi, da bi tek potom, razumevši svoju misiju, uspeli da sa zahvalnošću ostave bolje mesto iza sebe, da pruže iskustvo, blagost i nove perspektive.
Simona Grigoraš Olaru je objavila da je, ako je pre 10 godina pokrenut poziv „Sa malo od svakog USPEVAMO da stignemo do što više dece“, sada uverenje „Topolino“ organizacije glasi: „Prevencija spašava živote, a obrazovanje čini razliku“.
Simona Grigoraš Olaru je podelila sa nama:
,,Trećeg aprila obeležavamo 10 godina „Udruženja Topolino – Tudor – Aleksandru“, 10 godina koje nosimo u „dnevnu sobu“ FTMB-a, Omladinske fondacije opštine Bukurešt, gde obeležavamo 10 godina činjenja dobra. I kao što mi je jednom rekla jedna majka, kada sam bila na odeljenju intenzivne nege novorođenčadi, mi ne samo da pokazujemo svetlo na kraju tunela, mi osvetljavamo tunel!’’
Da bismo razumeli kako funkcionišu akcije „Topolino“, daćemo primer jednog od najnovijih poziva. Nedelju dana pre Uskrsa bila je planirana poseta deci iz sirotišta u Perišoru (okrug Călărași), kako bi se ispunilo obećanje dato za Božić. Naime, da će doći motociklisti (mnogi prijatelji „Topolina“, uključujući i inicijatorku projekta koja koristi motocikl radi efikasnijeg kretanja po gradu), da će praviti roštilj u dvorištu i da će svi zajedno provesti nezaboravan dan.
Zatražena je pomoć volontera, uključujući frizere ili ljude koji znaju da šišaju decu, zatim donacije odeće i obuće, kao i novčana sredstva za pripremu roštilja, ali i paketi sa edukativnim materijalima, higijenskim proizvodima, slatkišima i voćem.
Tako je 72 dece doživelo deo života onakvog kakav on može da bude u normalnim uslovima.
Simona Grigoraš Olaru i „Udruženje Topolino – Tudor – Aleksandru“ proslavili su 10 godina transformacije osećanja revolta, očaja i nade u poverenje, želju, veru i volju.