Triton, višestruko nagrađivani dokumentarni film (21.11.2025)
Dokumentarni film „Triton“, autorke Ane Lungu, nedavno ušao u bioskope u Rumuniji, imao je svetsku premijeru u okviru međunarodne konkurencije festivala FID Marselj.
Dragana Diamandi и Corina Sabău, 21.11.2025, 09:00
Dokumentarni film „Triton“, autorke Ane Lungu, nedavno ušao u bioskope u Rumuniji, imao je svetsku premijeru u okviru međunarodne konkurencije festivala FID Marselj. Film je osvojio Specijalnu nagradu žirija za valorizaciju privatnih materijala na Archivio Aperto Bologna i nagradu FIPRESCI na Transilvanija Međunarodnom Filmskom festivalu. Takodje, bio je nominovan i u sekciji Semaine de la critique u Montrealu, Kanada, i na Astra Film Festivalu.
„Triton“ je montažni film, zasnovan isključivo na arhivskim materijalima – retkim amaterskim snimcima nastalim između Drugog svetskog rata i Revolucije 1989 godine. Triton je sastavljen od tri priče stilski različite, ali povezane ženskim narativnim glasom: o ocu koji snima detinjstvo svoje ćerke u Rumuniji osamdesetih godina prošlog veka, profesoru muzike koji dokumentuje živote članova porodice i prijatelja šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka i aristokrata koji beleži slike iz leta 1942. godine, kada je Rumunija bila saveznik nacističke Nemačke.
Saradnja sa rediteljem Danetom Komljenom, rođenim u Bosni i Hercegovini, a nastanjen u Berlinu, koji potpisuje montažu film, bila je neophodna za ovaj projekat, kaže rediteljka Ana Lungu:
,,Odluka da se film sastoji od tri dela, stilski različito obrađena, došla je u trenutku kada sam već radila sama. Radila sam oko godinu dana sama na montaži filma i već tada sam osetila da je prikladnije da ta tri dela budu odvojena, a ne da se na silu povežu fikcijom.
U početku sam zamolila Daneta Komljena da mi pruži konsultacije o delu Voice- over, jer nikada ranije nisam radiola voice-over, dok Dane koristi ovaj medijum u svim svojim filmovima. Već sam znala da Dane Komljen, tako da kazem, ima i književne sposobnosti – objavio je poeziju pre nego što je počeo da snima filmove – i taj aspekt je takođe mnogo uticao na moj izbor. Zato mi je bilo velika čast što je prihvatio ovu saradnju.
Dane je došao na ideju da, sve dok imamo tri dela različito stilski obrađena, i voice-over treba da bude različit. U prvom delu sam odlučila da bude u prvom licu, u drugom delu u trećem licu, a u poslednjem delu u drugom licu, u formi pisanja, obraćanja.
Kao što sam već rekala, ova ideja mi se činila veoma prikladnom i zadržao sam je. A u srednjem delu, u priči sa naratorom, postoji mala referenca na roman „Bleda vatra“ Vladimira Nabokova. Nabokov, ali i druge književne reference, nekako su bili osnova moje saradnje sa Danetom”
Andrei Tanasescu, selektor i kustos festivala, prepoznao je u „Tritonu“, novu etapu u filmografiji Ane Lungu:
„Otkrivajući ove arhive koje koristi u filmu „Triton“, Ana Lungu je inaugurisala stilski i formalno drugačiji filmski jezik od onog kojem je do sada pristupala u svojim igranim filmovima.Međutim,treba napomenuti, da su i prethodni igrani filmovi koje je režirala Ana Lungu koristili biografske elemente glumaca i glumica iz svoje postave Međutim ovog puta, Ana radi sa pronađenim materijalima, tzv. found objects, u ovom slučaju ličnim arhivama, koje već imaju autonomiju kao filmski ili vizuelni objekti. Ana im pruža prostor za izražavanje, ali ih i reinterpretira, i to čini na etički način, što je veoma važan pristup kada se radi sa arhivama. Prilikom pravljenja montažnog filma, uloga autora, kao što znamo, nalazi se u samoj montaži.
Ali Triton je, očigledno, veoma promišljen kreativni čin, i mislim pritom na naraciju i ton koji film ima. Triton je bogat film, koji zaslužuje više gledanja, jer će publika svaki put pronaći nešto drugačije, nešto novo. Ili, zašto da ne, ova varijanta je takođe validna: svaki put gledaocu će potvrditi ili neće neku određenu poruku ili percepcija u vezi sa načinom na koji je film ispričan, odnosno u vezi sa samim arhivama.
Sa velikim divljenjem, a to sam i ranije istakao, primećujem da se rumunski filmovi — bilo da su montažni ili hibridni dokumentarci — sve više bave arhivama. A Triton, posebno, omogućava nam pristup ličnim arhivama koje se retko viđaju, bilo da govorimo o kinematografiji ili drugim medijskim kanalima.”
Ana Lungu je rođena 1978. godine i do sada je samostalno snimila dugometražne igrane filmove selektovane na međunarodnim festivalima kao što su Festival u Lokarnu (Burta balenei, 2010), Festival u Roterdamu („Autoportret dobre devojke“, 2015), Sarajevski festival („Princ i po“, 2018). Osvojila je nagradu za najbolji film na festivalu Crossing Europe u Lincu i nagradu publike na Evropskom filmskom festivalu 2015. godine. Od 2019. godine je član Evropske filmske akademije.
Producenti filma Triton su Adrian Sitaru i Ana Lungu.