Mitovi i stvarnost o klimatskim promenama (14.05.2025)
Nedavne studije pokazuju da su fosilna goriva odgovorna za 90% emisija ugljen-dioksida koju proizvodi čovek, povećavaju godišnje temperature, zakiseljavaju okeane i ubrzavaju rizik od izumiranja vrsta. Procene takodje ukazuju da će jedna od tri vrste nestati u narednih 50 godina, ukoliko se industrija fosilnih goriva temeljno ne transformiše.

Dragana Diamandi и Iulia Hau, 14.05.2025, 10:01
Nedavne studije pokazuju da su fosilna goriva odgovorna za 90% emisija ugljen-dioksida koju proizvodi čovek, povećavaju godišnje temperature, zakiseljavaju okeane i ubrzavaju rizik od izumiranja vrsta. Procene takodje ukazuju da će jedna od tri vrste nestati u narednih 50 godina, ukoliko se industrija fosilnih goriva temeljno ne transformiše.
Daria Hau, magistarka Međunarodnog trgovačkog prava u kontekstu klimatskih promena u Amsterdamu i bivša savetnica Ministarstva zaštite životne sredine, tvrdi da je diskusija o klimatskim promenama obavijena mitovima.
„Postoje najmanje dva mita koja dolaze od velikih kompanija zagađivača a koji još uvek nisu razotkriveni kako bi trebalo – to su mit o reciklaži plastike i tehnološki mit. Mnogi od nas su odrasli sa idejom da ako savesno recikliramo, štitimo planetu. I reciklaža jeste važna za mnoge materijale ali kada je reč o plastici, priča je nepotpuna, čak i obmanjujuća, jer u stvarnosti, najveći deo plastike proizvedene na globalnom nivou — više od 90% — uopšte se ne reciklira.
Većina vrsta plastike nije napravljena za reciklažu niti će ikada biti. Taj mit zapravo služi kao dimna zavesa. Osećamo se krivim zbog ambalaže u našim domovima, zbog onoga što kupujemo, dok proizvodnja plastike za jednokratnu upotrebu neprestalno raste. Drugi mit je tehnološki mit, odnosno ideja da ne moramo hitno smanjivati emisije jer ćemo uskoro imati ova čudesna rešenja, kao što je hvatanje ugljenika iz atmosfere. Problem je što su ove tehnologije izuzetno skupe i, uzgred budi rečeno, u velikoj meri se finansiraju subvencijama. Dakle, pored toga što su veoma skupe, one su neefikasne i marginalne na globalnom nivou. Promovišu ih naročito velike naftne kompanije, koje nastoje da stvore iluziju da možemo da nastavimo sa vađenjem nafte i gasa, jer ćemo kasnije nekako očistiti emisije putem ovih tehnologija.
Parafraziram jednog direktora naftne kompanije koji je javno izjavio da ovaj tip tehnologije daje industriji licencu za rad još 70-80 godina. Dakle, njihovim rečima, cilj je da se omogući industriji da i dalje zagađuje, pod izgovorom naprednih tehnologija koje će sve očistiti.”
Daria Hau naglašava da ta rešenja, reciklaža i tehnološki razvoj, nisu beskorisni i da u njih treba ulagati. Problem je u tome što se često preuveličavaju i predstavljaju kao univerzalno rešenje za klimatsku krizu. U stvarnosti, ona skreću pažnju sa onoga što je zaista važno – pozivanje velikih zagađivača na odgovornost i uvođenje smele i sistemske klimatske politike. Stručnjak tvrdi da je greenwashing još jedna metoda (lažnog ekološkog imidža) koju koriste kompanije zagađivači, preterano naglašavanje individualne odgovornosti:
„Slogani poput ‘Promena počinje sa vama’ ili ‘Šta radite da zaštitite životnu sredinu?’, što je u suštini dobro pitanje koje svi trebalo da postavimo sebi ali kada ta pitanja dolaze od velikih zagađivača, sa namerom da nas odvrate da mi njih zapravo pitamo šta oni tačno rade po tom pitanju, tada to postaje problem tzv. greenwashinga.
Najvažniji primer za mene je naftna kompanija koja je 2000-ih godina pokrenula koncept ličnog ugljeničnog otiska, zajedno sa onlajn kalkulatorom, koji je pokazivao koliko ugljen-dioksida emitujete kao pojedinac, zapravo, samo da bi živeo, radio, vodio svoj život. Rezultate te PR kampanje, jer je to u stvari bila PR kampanja bez apsolutno nikakve naučne osnove – i danas osećamo.
Imamo lokalne kompanije koje su kopirale tu kampanju i takođe su promovisale ideju da smo odgovorni kroz naše svakodnevno ponašanje. Nažalost, ne možemo zaustaviti klimatsku krizu samo selektivnim prikupljanjem ili vožnjom bicikla. „Prava promena mora doći prvo od javnih politika koje nas podstiču da oblikujemo svoje ponašanje, a zatim, od smanjenja emisija na izvoru, odnosno tamo gde ih industrija masovno proizvodi.“
Daria Hau smatra da mi, kao obični građani, nemamo sve alate za borbu protiv klimatske krize, ali da imamo moć da se informišemo, da glasamo i da znamo šta da zahtevamo od lidera koji određuju pravac u kojem idemo. Na pitanje koja su to prava rešenja za klimatski problem, izvan mitova i dimnih zavesa, stručnjak odgovara:
„Mislim da je prva stvar koju moramo da uradimo da budemo veoma jasni u vezi sa uzrokom. Fosilna goriva su srž ove krize koja ozbiljno ugrožava stabilnost života na Zemlji, u svoj njegovoj složenosti. Svaka faza lanca fosilnih goriva proizvodi gasove sa efektom staklene bašte koji zagrevaju planetu, uzrokuju milione preranih smrti, bilione dolara štete i produbljuju destabilizaciju ekosistema.
Dakle, ako zaista želimo da smanjimo efekat globalnog zagrevanja, moramo se fokusirati na zaustavljanje zavisnosti od ovih izvora. Naravno, tranzicija mora biti pravedna, posebno za radnike i zajednice koje zavise od fosilne energije. Takođe, moramo obratiti posebnu pažnju na one koje ova industrija najviše pogađa – decu, žene, naročito na globalnom jugu. Sve to mora da se dogodi najkasnije do 2050. godine – ako želimo da imamo šansu da ne pređemo kritični prag od 1,5°C, koji, kako stvari stoje i kako studije pokazuju, već premašujemo.”
Izveštaj o klimi i razvoju Rumunije, koji je sprovela Svetska banka 2023. godine, pokazao je da Rumunija ima potencijal da utrostruči svoj nacionalni dohodak u narednih 30 godina ako nastavi da preduzima mere za jačanje otpornosti na klimatske promene i smanjenje emisije ugljenika. U istom dokumentu je navedeno da je Rumunija veoma ranjiva na posledice izazvane klimatskim promenama, posebno u pogledu poplava i suše. Nivo ugljen-dioksida koji generiše rumunska privreda je 2,5 puta veći od proseka Evropske unije, a porast temperature i intenziviranje toplotnih talasa predstavljaju stvarnu opasnost za stanovništvo, ekonomiju i infrastrukturu.