Prelazak stranih državljana sa radnim vizama u ilegalni boravak (17.09.2025)
Prisustvo azijskih radnika je poslednjih dana bila tema debate u medijima i podelilo je javno mnjenje u Rumuniji.
Dragana Diamandi и Iulia Hau, 17.09.2025, 10:34
Prisustvo azijskih radnika je poslednjih dana bila tema debate u medijima i podelilo je javno mnjenje u Rumuniji. Ksenofobični napad na ulici, usmeren ka dostavljaču iz Nepala otkrio je ranjivosti ovih ljudi koji sve više dolaze da preuzmu poslove koje Rumuni ne žele da rade ili ih radije prihvataju u zemljama Zapada. Nedelju dana nakon incidenta, Gradska skupština glavnog grada odobrila je, a zatim u poslednjem trenutku otkazala, antimigrantski protest koji su organizovale dve desničarske stranke. Istog meseca, Gradska skupština Bukurešta objavila je da privremeno povlači iz javne debate projekat u vezi sa odobravanjem Strategije za inkluziju migranata u glavnom gradu.
Međutim suštinski aspekt situacije azijskih radnika ostaje potpuno izvan fokusa javnosti: njihov legalan dolazak u Rumuniju, sa radnim vizama, i njihov ulazak u ilegalni život iz razloga van njihove kontrole. Prema zvaničnim podacima prikupljenim od Kancelarije za imigracije i Ministarstva rada, između 2021. i 2024. godine izdato je 250.000 radnih viza. U istom periodu, odobrene su privremene dozvole boravka u svrhu rada za samo 138.000 osoba, dok je u novembru 2024. godine manje od 100.000 tih dozvola ostalo važeće.
Da bi stigli do Rumunije većina azijskih radnika uzima pozajmice od nekoliko hiljada evra kako bi platili provizije agencijama (i u Rumuniji i u zemljama porekla), avionsku kartu i takse vezane za vizu. Ipak, mnogi od njih gube pravo na boravak zbog birokratskih procedura nad kojima nemaju kontrolu.
Danijela Zaharija-Manesku, advokatica specijalizovana za migracije i trgovinu ljudima, kaže da postoje situacije u kojima se, kada stignu u Rumuniju, od stranaca traži da rade na pozicijama potpuno drugačijim od onih za koje su pristali da dođu ovde.
,,Dakle, njegova vrsta posla se menja. Kada dođe na teritoriju Rumunije, stranac otkriva da, u stvari, mora da radi nešto drugo, na drugoj lokaciji i možda za potpuno drugačiju platu, pod potpuno drugačijim uslovima rada i smeštaja u poređenju sa onim što mu je prvobitno bilo ponuđeno, pa čak i drugačije radno vreme. Imamo dve hipoteze: on prihvata te uslove ili, ako ih ne prihvati, ne dobija radni ugovor. On mora, tokom tog perioda, da pronađe drugog poslodavca — kako bi taj poslodavac, u roku koji je preostao stranom državljaninu, mogao da mu pribavi radnu dozvolu.”
Rok o kojem govori nasa sagovornica odnosi se na važenje radne vize s kojom stranac ulazi u zemlju — a to je 90 dana.
„Nemate vremena, jer je sistem i način na koji se podnosi zahtev za radnu dozvolu spor i dugotrajan. I mnogi strani državljani su na taj način ostali bez svoje krivice u statusu ilegalnog boravka. Moramo da priznamo — i nama, rumunskim građanima, teško je da nađemo posao, a kamoli strancu. A takođe stavljate teret na poslodavca da obavi neke dodatne formalnosti kako bi dobio dozvolu za rad.“
Ovo je samo jedna od brojnih situacija u kojima strani državljani mogu dospeti u status ilegalnog boravka. Druga česta situacija koja dovodi do toga jeste promena poslodavca. Stranci ne samo da imaju pravo da promene poslodavca bez ograničenja nakon godinu dana rada za prvu kompaniju, već su mnogi od njih i primorani na to. Kompanije mogu bankrotirati, izgubiti pravo da zapošljavaju strance ili jednostavno odlučiti da im više nisu potrebni.
Promena posla podrazumeva, pre svega, dobijanje nove radne dozvole od novog poslodavca, složen postupak koji zahteva niz uslova i dokumenata izdatih i podnetih u roku. Stranac takođe ima na raspolaganju 90 dana da pribavi novu radno dozvolu. Iako ima samo minimalno učešće i odgovornost u ovom procesu, ukoliko zahtev bude odbijen, on je jedini koji snosi posledice.
Advokatkinja smatra da sistem ne obezbeđuje strancima mehanizme zaštite kada dođe do gubitka legalnog statusa. Mnogi od njih postaju čak i žrtve trgovine ljudima i radne eksploatacije, bez pristupa stvarnoj i stručnoj pravnoj pomoći ili zaštiti od strane rumunske države.
Na pitanje koja su to moguća rešenja za ovaj veliki, a ipak zanemareni fenomen, stručnjakinja Danijela Zaharija-Manesku odgovara:
„Dakle, ne znam, ako biste me pitali, pre svega bih se zalagala na predloge za izmene zakona. U obrazloženju, jasno, naglasiti koji su trenutni problemi, zašto su izmene korisne, kako bi pomogle i koje bi posledice imale. Činjenica je da mora postojati želja, da se utvrdi da ovaj fenomen postojii. Pre svega, moramo shvatiti i biti svesni da ovaj problem postoji. Ne možemo ga potpuno zaustaviti, to je jasno, ali možemo barem ublažiti negativne posledice koliko je moguće, da ga nekako držimo pod kontrolom i da pružimo zaštitu stranim državljanima.”
Tokom 2024. godine, Generalni inspektorat za imigracije izdao je 2.876 rešenja o povratku — broj značajno manji nego u prethodne dve godine, koje su bile obeležene naporima Rumunije da pristupi Šengenskom prostoru: skoro 4.000 u 2023. i 4.316 u 2022. godini. Rešenje o povratku predstavlja upravni akt kojim Generalni inspektorat za imigracije utvrđuje nezakonit boravak stranca na teritoriji Rumunije, određuje mu obavezu povratka u zemlju porekla i rok za dobrovoljni odlazak iz Rumunije.