U proseku, jedan Rumun baci jednu porciju hrane dnevno (22.10.2025)
Svakog dana, jedan Rumun u proseku baci jednu porciju hrane. To znači da se u Rumuniji svakodnevno baca više od 6 hiljada tona hrane, ili 2,5 miliona tona godišnje – odnosno oko 150 kilograma hrane po osobi.
Dragana Diamandi и Ion Puican, 22.10.2025, 10:00
Svakog dana, jedan Rumun u proseku baci jednu porciju hrane. To znači da se u Rumuniji svakodnevno baca više od 6 hiljada tona hrane, ili 2,5 miliona tona godišnje – odnosno oko 150 kilograma hrane po osobi.
Evropska unija je postavila cilj da se ovi gubici prepolove do 2030. godine, a Rumunija već ima ažuriran zakon za borbu protiv rasipanja hrane. Prema podacima Evrpske unije, 54% otpada od hrane potiče iz domaćinstava, Ipak, u Rumuniji je trend silazni: u urbanim sredinama, rasipanje hrane opalo je sa 10% u 2016. na 6,5% u 2020. godini, a predviđa se da će pasti na svega 2% do 2030. godine. Najveći izvori rasipanja su domaćinstva, a zatim restorani i prodavnice.
Kako bi promenila način razmišljanja građana, Asocijacija Kratki Lanac Ishrane (ALAS) pokrenula je projekat „Domaćini na Oboru“. Cilj je jednostavan: stvaranje zajednice ljudi koji ništa ne rasipaju.
Projekat se odvija na pijaci Obor i u Parku Ptica u Bukureštu, i obuhvata: radionice zajedničkog kuvanja sa „nesavršenim“ povrćem, sesije kompostiranja,ture i kampanje ekološkog obrazovanja.Biće postavljen i zajednički komposter, kako bi biljni otpad mogao da hrani zemlji.
Marijus Tudosei, osnivač ALAS-a, otkriva više detalja o projektu koji se sprovodi na pijaci Obor:
„Projekat ‘Domaćini na Oboru’ nije nastao tek tako, slučajno. Proizilazi iz potrebe koju smo prepoznali – a ta potreba se odnosi na tačno i pravilno informisanje, obe strane, i proizvođača i domaćinstava.
Naravno, kada govorimo o potrošačima, mislimo i na restorane, jer HoReCa sektor igra značajnu ulogu – ima veliki udeo u ukupnom procentu rasipanja hrane.
Statistike govore o oko šest hiljada tona hrane koju svakodnevno bacamo.
Stanje nije baš dobro, ali verujem da možemo raditi na poboljšanju, jer uspemo da uradimo neke edukativne projekte iz našeg iskustva. Najkritičniji trenuci kada dolazi do rasipanja dešavaju se u fazi kupovine – iz ugla potrošača, jer se često kupuje besmisleno..”
Marijus Tudosei je takođe govorio o svom ličnom potrošačkom iskustvu koje je dovelo do projekta „Domaćini na Oboru” i postavljanja kompostera na pijaci:
„Da vam dam jedan primer: kada pravimo narudžbine za proizvode za Božić i Uskrs – što su periodi sa veoma visokim prodajama – oslanjamo se na statistike iz prethodnih godina, tako da na kraju praktično ne ostane ništa neprodato u vitrini. Planiranje je ključ ka manjem rasipanju. A zašto da ne – i za nulte gubitke.
Projekat ‘Domaćini na Oboru’ bi na kraju podrazumevao postavljanje zajedničkog kompostera. … To je zajednički komposter, edukativni, ako hoćete….Projekat je zapravo krenuo kao projekat prikupljanja informacija i interakcija.
Želimo da izgradimo dobar odnos sa ljudima koji dolaze na pijacu, tako da, kad im predložimo: ‘Hajde da odnesemo ove ostatke u komposter’, imaju poverenje u nas…”
Projekat ima za cilj edukaciju kako potrošača, tako i proizvođača hrane:
„Već postoji praksa koju smo jasno uočili i koja je dobro uspostavljena. Postoje posebne zone sa povrćem za kuvanje, paradajzom za supu i sličnim proizvodima, koji se prodaju po nižoj ceni. Verujem da to pomaže i potrošačima da drugačije shvate informacije i da shvate da, čak i kod kuće, ako imaju povrće koje nije baš savršeno na izgled ili nije u punoj svežini, može se iskoristiti i dati vrlo dobre rezultate…
Pričao sam o pravom domaćinstvu jer, uprkos činjenici da sada nije baš dobro vreme za poruku „vratimo se u stara vremena i učimo od njih“. To je poruka koja sada može delovati sumnjivo ili biti lose protumačena, ali je dovoljno da se setimo šta su naši bake i deke radili odnosno kako su znali da upravljaju svakim resursom koji su imali.
Ako razmislimo o ovim stvarima, možemo shvatiti da se čak i u stanu, u urbanoj sredini, može usvojiti ista tehnika koja je izuzetna, jer smanjuje naše troškove i čini da svi sastojci koje imamo na raspolaganju budu lako iskorišćeni.
Jedini savet koji dajem potrošaču kada ide u grad, na pijacu, u prodavnice, jeste ovaj: „gospodo, dame, napravite spisak, napravite plan šta želite da kuvate, pa onda kupujte prema spisku“. I ovaj spisak bi neizbežno trebalo da ima neke količine.“
Kroz inicijative poput „Domaćini na Oboru“, Rumunija pravi konkretan korak ka kulturi odgovornosti i poštovanja hrane.