Rezultati rada postali su glavna motivacija za Rumune 2025. godine (25.03.2026)
Nedavno studija ,,Indeks blagostanja zaposlenih” (Employee Wellbeing Index), koju su sproveli RoCoach i Novel Research, pokazuje zanimljivu promenu u načinu na koji ljudi gledaju na posao. Po prvi put, smisao i rezultati rada postali su glavni izvor motivacije za zaposlene.
Dragana Diamandi и Ion Puican, 22.03.2026, 18:52
Nedavno studija ,,Indeks blagostanja zaposlenih” (Employee Wellbeing Index), koju su sproveli RoCoach i Novel Research, pokazuje zanimljivu promenu u načinu na koji ljudi gledaju na posao. Po prvi put, smisao i rezultati rada postali su glavni izvor motivacije za zaposlene. Skoro 27,5% ispitanika kaže da ih motiviše činjenica da ono što rade ima vrednost i daje rezultate, čime je nadmašena važnost plate i materijalnih beneficija, koji su na drugom mestu sa oko 19,3%.
Izveštaj pokazuje da su, pored smisla rada, stabilnost i autonomija važni faktori za angažovanost zaposlenih. S druge strane, glavni izvori demotivacije nisu nužno povezani sa obimom posla ili tehnologijom, već pre svega sa odnosom između zaposlenog i organizacije. Nedostatak priznanja, nejasnoće u donošenju odluka ili unutrašnji konflikti snažno utiču na blagostanje zaposlenih.
Marijan Marku iz kompanije Novel Research govorio je o kontekstu ovog istraživanja:
„Prvo što želim da kažem odnosi se na kontekst. Nijedna kompanija nije pod staklenim zvonom, niti zaposleni žive u vakuumu. Oni žive u Rumuniji 2026. godine. Kada čovek dođe u ponedeljak ujutru na posao, ne ostavlja sve iza sebe što se dogodilo tokom vikenda. U našim analizama, nestabilnost radnog mesta pokazala se kao jedan od prva četiri faktora koji iscrpljuju ljude i stoji rame uz rame sa prevelikim obimom posla i pritiskom rokova. Verovatno jedna od najjasnijih stvari koje nam je studija pokazala jeste da su ljudi izuzetno osetljivi na pravičnost… A odakle dolazi frustracija? Očigledno ne nastaje odjednom. Hrani se svakodnevno onim što vidimo u javnom prostoru… Stanovanje, zdravlje, predvidljivost prihoda – sve bi to trebalo da bude odgovornost javnih politika. Kada toga nema, pritisak pada na poslodavca, a zatim direktno na zaposlenog. Moj zaključak je jednostavan: dobrobit na radnom mestu ne rešava se samo u organizaciji, već se gradi u društvu.“
Mihaj Stanesku iz RoCoach-a objasnio je rezultate dobijene u istraživanju:
„Zamislite automobil koji ide dobrom brzinom autoputem, ali je motor već veoma zagrejan. Automobil se krece, povremeno pogledate na temperaturu, ali u jednom trenutku sigurno će doći do kvara. Upravo to pokazuje i indeks blagostanja zaposlenih u Rumuniji koji radimo od prošle godine. Sistem izgleda kao da funkcioniše. Zaposleni rade, kompanije ostvaruju rezultate. Ali odmah ispod površine postoji velika napetost. Ukupan skor je oko 70 od 100, što jednostavno znači zonu krhke ravnoteže. Otprilike svaki četvrti zaposleni nalazi se u zoni rizika od sagorevanja (burnout). To ne znači da ljudi više ne žele da rade – naprotiv. To znači da mnogi nastavljaju dalje uz veliku odgovornost i trud, ali ponekad bez dovoljno emocionalne energije.“
Kada je reč o profesionalnoj iscrpljenosti (burnout-u), ili sagorevanja na poslu,studija pokazuje da je svaki četvrti zaposleni Rumun bio na ivici tog stanja tokom 2025. godine. Studija pokazuje da su najčešći uzroci prevelik obim posla (23,3%), stalni pritisak rokova (19,6%) i nedostatak ravnoteže između posla i privatnog života (16,4%).
Kakva očekivanja i zahteve imaju zaposleni u Rumuniji od sistema i poslodavaca, objašnjava Mihaj Stanesku:
„….Ono što me je zaista iznenadilo je stepen pragmatizma sa kojim ljudi definišu blagostanje na poslu. Ne govorim o spektakularnim stvarima ili egzotičnim, neobičnim benefitima. Govorim o izuzetno jednostavnim stvarima: jasnoći, pravednim pravilima, autonomiji i poštovanju. Mnogi zaposleni zapravo kažu istu stvar: da nije nužno problem posao ili količina posla. Ljudi su navikli na trud u Rumuniji. Problem nastaje kada pravila nisu jasna, kada se prioriteti menjaju iz dana u dan ili kada imate osećaj da radite ali ne znate u kom pravcu. I tu dolazi jedno lepo iznenađenje: ljudi ne traže čuda… Traže nešto vrlo jednostavno – jasna pravila, dosledne odluke i menadžere koji slušaju. Ali kada ljudi osete da sistem nije pravedan ili da njihov lični glas nije važan, odnos počinje da se hladi i udaljava.“
Zaposleni, međutim, žele da njihov posao ima smisla, a ne samo finansijsku korist:
„Podaci indeksa pokazuju da sve više zaposlenih kaže da ih smisao rada i rezultati koje vide motivišu više od plate. Plata ostaje važna, naravno, ali ljudi počinju da postavljaju jedno vrlo ljudsko pitanje: zašto ulažem toliki trud? Ljudi u Rumuniji žele da osete da njihov rad zaista proizvodi nešto stvarno – da pomaže nekome, klijentu, razvoju proizvoda, da ostavlja trag. Mislim da je to znak sazrevanja tržišta rada.“
Kako nastaje demotivacija među zaposlenima u Rumuniji objašnjava takođe Mihaj Stanesku:
„Ideja demotivacije je sledeća: u mnogim organizacijama ova demotivacija ne dolazi nužno od obima posla, od toga koliko se posla obavlja. Umesto toga, ono što smo otkrili jeste da dolazi iz tri vrlo jasne stvari. Nedostatka priznanja, nedostatka jasnoće. I samim tim – unutrašnji konflikti.”
Zaključak Indeksa blagostanja zaposlenih u Rumuniji krajem 2025. godine pokazuje da za sve više Rumuna posao više nije samo izvor prihoda, već treba da ima smisao, priznanje i zdravu ravnotežu sa privatnim životom.