Krivci – kada umetnost odbija da donese presudu (21.11.2026)
„Krivci“, nova produkcija Nacionalnog radijofonskog pozorišta, počinje zločinom koji je tinejdžer počinio pocetkom ove godine, slučajem koji je šokirao rumunsko društvo, i istražuje, iz različitih perspektiva, svet tinejdžera i odraslih u pokušaju da razume šta se dogodilo.
Dragana Diamandi и Corina Sabău, 21.11.2026, 09:10
„Krivci“, nova produkcija Nacionalnog radijofonskog pozorišta, počinje zločinom koji je tinejdžer počinio pocetkom ove godine, slučajem koji je šokirao rumunsko društvo, i istražuje, iz različitih perspektiva, svet tinejdžera i odraslih u pokušaju da razume šta se dogodilo.
Predstava, u režiji Ilinke Stihi, privukla je pažnju i na međunarodnom planu: nakon što je odabrana za nagradu Prix Europa, „Krivci“ su se našli i među finalistima takmičenja Prix Italia, u kategoriji radio i podkast drama.
Jedna od centralnih tema predstave jeste jaz komunikacije između generacija, kao i uticaj online okruženja. Za Ilinku Stihi, autorku i rediteljku predstave, najveći izazov bio je da pronađe neophodnu distancu kako bi mogla da sagleda ovaj slučaj, a pre svega probleme koje je on izneo na površinu.
Ilinka Stihi:
„Kada sam počela da postavljam predstavu, događaji su bili veoma skorašnji i njihov uticaj na mene bio je izuzetno snažan. Bila sam srećna što sam nekako uspela da postignem distancu tako brzo. Međutim, ono što sam smatrala glavnim izazovom pokazalo se kao samo prvi u nizu izazova.
Bila sam veoma sam srećna što smo uspeli da stvorimo priliku za susret sa publikom ove predstave. To je, zapravo, bio jedan od ciljeva koje sam sebi postavila kada sam počela da radim na ovoj produkciji i zbog kojeg smo, zajedno sa celim timom, radili tako intenzivnim tempom.
Želeli smo da se jedan tako snažan događaj, koji je imao veliki odjek u rumunskom društvu, ne zaboravi prebrzo. Tim pre što je reč o temi koja nam omogućava da otvorimo mnoga pitanja i razgovaramo o brojnim problemima današnjeg rumunskog društva.“
Ako novinarstvo može da predstavi činjenice i identifikuje krivce, pozorište nastoji da ode korak dalje – ka uzrocima i pitanjima koja se kriju iza njih. To je jedna od ideja na kojima insistira producentkinja predstave, Oana Kristea Grigoresku:
„Mislim da bi, kada slušate pozorišnu predstavu, bilo da je reč o predstavi na sceni ili o audio-drami koja nastoji da dopre do što šire publike, trebalo da ostanete sa nekoliko pitanja. Pitanja koja bi, pre svega, trebalo da vam pomognu da odolite iskušenju da prebrzo donesete presudu.
U rumunskom društvu, naročito na društvenim mrežama, stvorio se obrazac agresivnog izražavanja. Ne radi se nužno o anonimnosti, već o takvom obliku posredne komunikacije u kojoj nismo licem u lice sa drugom osobom. Čini se da nas upravo ta udaljenost sve lakše navodi da se odreknemo empatije i da situacije posmatramo crno-belo, ne pokušavajući više da ih sagledamo u širem kontekstu.
Možda je upravo to jedan od svrha umetnosti: da nas podstakne na razmišljanje, da nam postavi pitanja sa kojima ćemo otići i o kojima ćemo nastaviti da razmišljamo. Da nam pomogne da se stavimo u položaj likova, da pokušamo da razumemo šta je navelo neku osobu da deluje na određeni način ili donese određenu odluku.“
Kako bi se ovi različiti svetovi približili jedni drugima, rediteljka i scenaristkinja Ilinca Stihi osmislila je i poseban jezik kojim govori o adolescentima, ne posmatrajući ih sa distance niti sa visine.
Prema njenom viđenju, promena jezika nije samo pitanje vokabulara. Način na koji komuniciramo na internetu menja i način na koji gradimo odnose, doživljavamo emocije, pa čak i način na koji doživljavamo stvarnost.
Ilinka Stihi:
„Na neki način, želela sam da pronađem novi oblik pisanja dijaloga. Pošla sam od sasvim konkretnog pitanja: ako imamo jednu scenu dijaloga i prenesemo je u onlajn okruženje, kako ona zvuči?
Pitala sam se kako ti glasovi, lišeni telesnog prisustva, mogu da izgrade razvoj dijaloga i postepeno pojačavanje napetosti. Jer upravo je to bio njihov dramaturški cilj – da izgrade gradaciju i razvoj događaja.
Shvatila sam da je jedan element koji mi se u tom procesu učinio posebno zanimljivim bila funkcija tajmera uz poruke. Od deset sati prelazimo na osam sati, a zatim dolazimo do intervala od svega nekoliko minuta. Taj ritam doprinosi stvaranju napetosti.“
„Krivci“, dakle, ne pokušavaju da ponude objašnjenje jednog ekstremnog slučaja, već nastoje da sagledate dalje od presude – na način na koji generacije komuniciraju, na uticaj online okruženja i na odgovornost odraslih da ostanu blizu sveta koji, ponekad ,više ne razumeju.
Predstavu možete poslušati na internetu, na veb-sajtu Nacionalnog radijskog teatra (Teatrului Național Radiofonic).