Via Transilvanika, ruta od nacionalnog interesa
Sa kulturne tačke gledišta, planinari koji se odluče za pešačenje putem Via Transilvanika imaju priliku da budu provedeni kroz istoriju Rumunije i njenu savremenu stvarnost. Ruta ima drugačiji pristup.
Marija Nenadić-Zurka и Daniel Onea, 02.10.2025, 14:26
Sa kulturne tačke gledišta, planinari koji se odluče za pešačenje putem Via Transilvanika imaju priliku da budu provedeni kroz istoriju Rumunije i njenu savremenu stvarnost. Ruta ima drugačiji pristup. Tako se priroda može doživeti na autentičan način, od Občinele Bukovinej, preko planina Kalimani, do depresija koje vode do luke na Dunavu. Pored toga, rumunska vlada je nedavno usvojila pravila primene za planinarske staze na duge rute. Konkretno, Via Transilvanika je dugačka ruta koja prelazi Rumuniju u dužini od 1.600 kilometara. Ruta počinje u Bukovini, na severu zemlje, i stiže do Dunava, na jugozapadu. Pokrenula ju je nevladina organizacija Tășuleasa Social, a sprovedena je uz pomoć volontera. Projekat je projekat civilnog društva, iz želje da se svetu pokaže drugo lice Rumunije. Alin Ušeriu, predsednik Udruženja Tašuleasa Social, kaže da ruta nije zamišljena kao jednostavan turistički projekat, već kao gest nacionalnog jedinstva, poklon Rumuniji povodom 100. godišnjice Velikog ujedinjenja, i objašnjava motivaciju koja stoji iza ove ideje.
„Dvanaestog juna se napunilo sedam godina otkako smo pokrenuli Via Transilvaniku. To je bio tribut odrastanju naše organizacije i zaista smo želeli da imamo projekat koji ne bi koristio ono što nas obično spaja, strah, već bi koristio naše vrednosti. Takođe je bila stogodišnjica ujedinjenja zemlje i tada smo postavili ovo pitanje: Da li smo ujedinjeni? Možemo li da uradimo nešto veliko? Možemo li da uradimo nešto relevantno? A Via Transilvanika sada ima sedam godina i čini mi se da smo uspeli, i to veoma dobro.“
Ruta je obeležena andezitnim markerima koje su isklesale stotine volontera, a svaki kilometar je malo umetničko delo. Prelazi kroz 10 okruga i vodi turiste kroz neverovatnu raznolikost reljefa i kulture: blaga brda, zaboravljena sela, impozantne planine i gradove pune istorije. Ali Via Transilvanika nije samo o pejzažima. Ona je, pre svega, o ljudima, o dobrodošlici u seoskim domaćinstvima, o degustaciji autentičnih lokalnih jela i slušanju neispričanih priča. To je duboko uranjanje u ono što znači autentična Rumunija. Tibi Ušeriu, ultramaratonac i jedan od glavnih ambasadora projekta, savršeno opisuje ovo iskustvo:
„Veoma je drugačije. Sada, ne moram da navodim primere kako je u gradu, a kako na selu ili u zaseocima kroz koje prolazi Via Transilvanika. Ali ono što možete otkriti na Via Transilvanika jeste autentično rumunsko selo, ljudi iz tog kraja. I mislim da, da biste zaista upoznali svoju zemlju, morate da šetate, upoznajete meštane, slušate lokalne priče, jedete njihovu hranu, da biste shvatili da postoje desetine vrsta supa, čorbi. Sarme se prave na mnogo različitih načina. A onda, da biste živeli autentično i da biste zaista videli odakle dolazimo i odakle dolazi Rumunija, mislim da postoji veoma velika razlika između posete gradu i viđenja autentične Rumunije.“
Svaki putnik će pronaći svoj omiljeni deo rute. To može biti šarm sela u planinama Černa ili lunarni pejzaž kod Fundatura Ponorului, mesta posebne lepote. Ovo su samo neka od skrivenih blaga koja ćete otkriti daleko od vreve i gužve velikih gradova. Tibi Ušeriu podelio je sa nama svoj omiljeni deo sveta:
„Kada sam stigao u Bukovinu, bio sam zapanjen, jer je bilo malo drugačije od mesta gde smo mi. Ali deo sa Inelecom, dolina Černej, je ono što mi se najviše sviđa. Ostao sam sa veoma lepim osećajem tamo, video sam veoma gostoljubive i ljubazne ljude i neke zadivljujuće pejzaže za koje ne biste pomislili da mogu postojati u Rumuniji. Dakle, Fundutura Ponoruluj, dolina Černej.“
Via Transilvanika je, međutim, više od projekta o prošlosti i tradiciji. To je motor razvoja ruralnih zajednica, šansa za preporod. Planinari koji prate rutu nisu obični turisti; oni postaju deo živog društvenog kruga, koji donosi divljenje i ekonomsku podršku područjima gde je život često težak. Kupovinom lokalnih proizvoda ili noćenjem u lokalnom pansionu, turisti direktno doprinose opstanku ovog krhkog univerzuma. Alin Ušeriu objašnjava ovu suštinsku društvenu dimenziju:
„Via Transilvanika nije turistički brend. Ona se tako doživljava, i ja sam veoma srećan zbog toga, ali je, pre svega, društveni krug, koji traži rešenja, koji je već pronašao mnoga rešenja, koji nudi nešto što se u ruralnim područjima nije nudilo veoma dugo: divljenje. Ruralna područja su gotovo na ivici izumiranja. Ovaj odlazak ljudi ostavilo je ruralna područja nenaseljenim, a to je veoma opasno, jer su osnovne ćelije rumunske DNK, u stvari, bile seosko i planinsko domaćinstvo. A one, koje se više ne koriste, više nisu funkcionalne, daju rendgenski snimak sadašnjeg društva, koje, u svakom slučaju, mora ponovo da se ujedini i započne novi put.“
Pa, zašto biste izabrali da pešačite ovom rutom, čak i samo nekoliko dana? Zato što je to izazov, avantura i jedinstvena prilika da se povežete sa prirodom na dubok način. To je putovanje koje se ne meri samo kilometrima, već iskustvima, prijateljstvima sklopljenim usput i, što je najvažnije, znanjem. Alin Ušeriu o putovanju kao misiji:
„Viom Transilvanikom treba putovati više kao misija. Najdalje, kada upoznajete sebe, idete kada hodate brzinom hoda. Ja to znam. Imam tri duga puta, po jedan u Španiji, Francuskoj i Portugalu, jedan u Japanu i, već sam jednom putovao Viom Transilvanikom. Na svom sam drugom putovanju. Ovo je najveća investicija koju sam napravio u sebe. Ova Via Transilvanika treba shvatiti onakvom kakva jeste i moramo njome hodati otvorenog srca, da bismo je otkrili. I ovo je na kraju moj savet i moja molba svima koji nas slušaju: hodajte Viom Transilvanikom i videćete da ćete upoznati i sebe, što je verovatno najdragocenija i najtraženija stvar ovih dana.“
Zato, idite na viatransilvanica.com, izaberite deonicu rute i krenite na put!