Rumunka prati Nansenove stope (31.03.2026)
Multinacionalna misija polarnih istraživanja stigla je u arktičku zonu brodom Polarstern (Polarna zvezda), brodom poput lavirinta, punim kabina za posadu i dobro opremljenim istraživačkim laboratorija.
Dragana Diamandi и Ana-Maria Cononovici, 31.03.2026, 09:30
Multinacionalna misija polarnih istraživanja stigla je u arktičku zonu brodom Polarstern (Polarna zvezda), brodom poput lavirinta, punim kabina za posadu i dobro opremljenim istraživačkim laboratorija. Tokom ekspedicije, meteorolozi, biolozi, fizičari i okeanografi borave u kabinama sa po dva kreveta na sprat, po troje u jednoj kabini. Ekspedicija Mosaik, kako je nazvana, imala je za cilj proučavanje klimatskih promena, tema koja postaje sve urgentnija, što je potvrdila i Adela Dumitrašku, Rumunka poreklom iz Brašova, nastanjena u Švedskoj, koja je bila deo istraživačkog tima.
„To su promene koje vidimo sopstvenim očima, ali koje su takođe analizirane i potvrđene podacima koje smo prikupili tokom te ekspedicije. Sada je pitanje da li smo kao društvo, kao čovečanstvo, spremni za te promene, jer će one, u većoj ili manjoj meri, uticati na sva priobalna područja širom sveta. Naša društva i naši gradovi nalaze se u priobalnim područjima.”
Okeanograf, geofizičar i istraživački inženjer, Adela Dumitrašku proučava morski led i uticaj klimatskih promena na njegovu debljinu i strukturu. Tokom ekspedicije Mosaik, istraživači su krenuli Nansenovim stopama, ali koristeći mnogo naprednije tehnike:
„Ekspedicija Mosaik bila je najveća polarna ekspedicija organizovana od kraja 19. veka. Nansen nije bio samo polarni istraživač. Krajem 19. veka svi istraživači želeli su da osvoje Severni pol, Južni pol, da negde postave zastavu. Ali Nansen je pre svega bio naučnik, a njegova ideja bila je da zamrzne svoj brod Fram. Imao je teoriju o kretanju morskih struja na Severnom polu i plan je bio sledeći: odvesti brod na određenu tačku, van obale Sibira, brod će se zalediti i plutati sa ledom, a posle nekoliko godina će izaći iz leda, i saznaćemo da li se struje zaista kreću tom brzinom. Istovremeno je proučavao klimu i uzimao uzorke leda i vode.
Kada je Nansen bio na Polu krajem 19. veka, led je bio debeo oko 5 metara, tako da je bilo gotovo nemoguće probiti taj veoma debeo led. Niko nije boravio na Severnom polu tokom zime; samo leti idu ledolomci i razbijaju led, jer je tanji. Međutim, klima se promenila, led više nije toliko debeo, i onda je Institut Alfred Vegener u Nemačkoj došao na ideju da delimično kopira Nansenovu ekspediciju i zamrzne jedan ledolomac blizu istog područja gde je Nansen zamrznuo svoj brod, van Sibira, i da pluta sa ledom godinu dana. Mi smo procenili da će nam trebati godinu dana da stignemo do moreuza Fram, ali je trajalo kraće – oko devet meseci – jer se led potpuno promenio, a ovakva istraživanja ranije nisu rađena. Teoretski možemo zamisliti kako izgleda zima na Severnom polu, ali želimo podatke sa terena, a ne da ih izvodimo iz letnjih podataka, a onda morate imati timove koji su stalno prisutni na ledu.”
Cilj misije bio je proučavanje klimatskih modela kako bi se razumelo kako će se klima menjati u budućnosti. Adela Dumitrašku je dodala:
„Ideja je bila da proučimo čitav stub, od dna okeana do stratosfere. A onda vam je potrebno mnogo različitih timova. Govorimo o okeanografiji, fizici leda, biohemiji, atmosferskim naukama. Imali smo 600 istraživača i 20 zemalja je finansijski doprinelo ovoj velikoj ekspediciji. Švedska je doprinela i finansijski i logistički, jer imamo ledolomac. Naš interes tokom jednogodišnje ekspedicije bio je da budemo tamo kada se led formira, obično u septembru, na kraju leta. Tada na Severnom polu počinje jesen i led ponovo počinje da se formira, a gasovi koje proučavamo ostaju zarobljeni u ledu koji se formira. Želeli smo da budemo tamo od početka ekspedicije do proleća, na Severnom polu, kada se ponovo pojavi svetlost, led počinje da se topi i gasovi, koji su veoma volatilni, brzo dospevaju u atmosferu, pa ih gubimo iz leda.”
Među zabrinjavajućim zapažanjima, koja i danas daju povod za razmišljanje, Adela Dumitrašku je istakla:
„Led je mnogo tanji i drugačiji, ima uticaj na atmosferski nivo, jer se stvaraju takozvane crne površine, kako ih nazivamo, kada se led razbije. Tada voda okeana, koja više ne reflektuje svetlost kao ranije, utiče na atmosferu i stratosferu. Takođe, kada govorimo o okeanu, vidimo da se temperatura promenila – porasla je za oko pola stepena. I to je već značajno, jer je i jedan stepen ogromno povećanje kada je reč o okeanskoj vodi. Primećujemo i nove vrste koje se sele – sa promenom temperature različite vrste dolaze ili odlaze.”
Ekonomija, reciklaža, ponovna upotreba, ali pre svega podizanje svesti, jedine su mogućnosti za opstanak čovečanstva.