Sa lea na evro
Rumunija, članica Evropske unije od 2007. godine, obavezala se da će usvojiti jedinstvenu valutu kada ispuni neophodne uslove, bez automatskog datuma kada lej mora biti zamenjen.
Marija Nenadić-Zurka и Corina Cristea, 11.09.2026, 13:56
Rumunija, članica Evropske unije od 2007. godine, obavezala se da će usvojiti jedinstvenu valutu kada ispuni neophodne uslove, bez automatskog datuma kada lej mora biti zamenjen. Uslovi, takozvani Mastrihtski kriterijumi konvergencije, imaju za cilj da pokažu da je ekonomija dovoljno stabilna da bi zemlja mogla da teži da se odrekne svoje nacionalne valute i sopstvene monetarne politike. Govorimo o četiri glavna ekonomska kriterijuma. Prvi je stabilnost cena. Prosečna inflacija tokom 12 meseci ne sme premašiti prosek tri države evrozone sa najnižom inflacijom za više od 1,5 procentnih poena. Drugi je fiskalna disciplina. Budžetski deficit mora, u principu, biti ispod 3% bruto domaćeg proizvoda, a javni dug ne sme preći 60% bruto domaćeg proizvoda, uz izuzetke predviđene evropskim pravilima. Treći je stabilnost deviznog kursa. Nacionalna valuta mora učestvovati najmanje dve godine u mehanizmu deviznih kurseva ERM II, bez jakih tenzija i bez devalvacije centralnog kursa prema evru, čime se pokazuje da je lej stabilan u odnosu na evro. Četvrti kriterijum je konvergencija dugoročnih kamatnih stopa. Shodno tome, prinosi dugoročnih državnih obveznica ne smeju biti više od 2% iznad proseka tri zemlje sa najboljom cenovnom stabilnošću. Pored svega ovoga, nacionalno zakonodavstvo, uključujući statut Nacionalne banke Rumunije, mora biti kompatibilno sa evropskim ugovorima. Trenutna radiografija situacije pokazuje da, iako je pristupanje evru i dalje cilj zemlje, Rumunija trenutno ne ispunjava nijedan od uslova. Iako je pre deset godina zemlja bila iznenađujuće blizu nominalnim kriterijumima: imala je veoma nisku inflaciju, deficit od samo 0,7% bruto domaćeg proizvoda, javni dug od 38,4% i dugoročne kamatne stope od 3,6%. Međutim, nije imala ERM II i postojali su zakonodavni problemi. Adrian Kodirlašu, CFA Rumunija, organizacija koja okuplja stručnjake u oblasti investicija i finansijske analize:
„Pre oko 10 godina, 2016-2017, ispunili smo kriterijume i mogli smo da apliciramo za članstvo. Istina je, ne bismo odmah ušli, ali možda ne bismo bili u situaciji u kojoj smo sada. U osnovi, sada smo u situaciji sa neodrživim javnim dugom koji raste ubrzanim tempom. Već sada, ako pogledamo troškove ovog javnog duga, mi smo četvrti u Evropi kao procenat bruto domaćeg proizvoda plaćenog na kamatu. Dakle, kako god da gledamo, to nije ono što je potrebno i rešenje za izlazak iz ove situacije bio bi ulazak u evrozonu, možda jedino rešenje. Iz tog razloga, veoma je potrebno preduzeti korake za pridruživanje evru, korake posebno na strani fiskalne politike, to je naš veliki problem, i vidimo ove izuzetno visoke deficite koji su nas doveli do ove situacije neodrživog javnog duga i koji, kako građani osećaju, generišu ovu visoku inflaciju. Imamo ubedljivo najveću inflaciju u Evropi, čak i ako je smanjena u julu, ona ostaje najviša inflacija u Evropi“.
Stručnjaci govore o stagflaciji u Rumuniji, koju karakteriše ekonomska stagnacija i visoka inflacija, koja nastavlja da blokira potrošnju stanovništva. Tokom godinu dana, Nacionalna banka je dva puta revidirala prognozu inflacije naviše: sa 3,9% na 5,5%, zatim na 6,1% za kraj 2026. godine, a povratak na ciljni raspon se prognozira tek za poslednji kvartal 2027. godine. Za sada, iako podaci pokazuju da je Rumunija ekonomski integrisanija u Evropi i mnogo prosperitetnija, inflacija od 8,4%, deficit od 7,9%, kamatne stope od 6,7% i kontinuirani nedostatak učešća u ERM II čine usvajanje evra nerealnim u ovom trenutku. Rumunija mora da nastavi svoje napore da se pridruži evrozoni kažu zvaničnici, a i sam predsednik Nikušor Dan zastupa ideju političkog sporazuma između stranaka u tom pogledu. Rešenje za probleme Rumunije je fiskalno, situacija u kojoj se nalazimo je zbog oporezivanja, kaže Adrian Kodirlasu, koji takođe daje procenu vezanu za trenutak ulaska Rumunije u evrozonu:
„Postavili smo sebi cilj 2025. godine, da za sedam godina smanjimo deficit ispod 3. Dakle, do tada nemamo načina. Takođe, verovatno će se stvari dešavati i naći ćemo opravdanja da deficit ponovo održimo visokim. Dakle, bliža procena je 10 godina. Ali, s druge strane, da bi cilj bio kredibilan, nije dovoljno da naši političari kažu da žele da se pridruže evrozoni, moramo preduzeti konkretne korake. I opet, veoma važno, da bismo dali kredibilitet i pokazali da smo ozbiljni, trebalo bi da se obratimo evropskim vlastima, Komisiji i Evropskoj centralnoj banci, da zajedno sa njima uspostavimo plan. Tada je taj plan kredibilan. Ne da kažemo da želimo da se pridružimo, a onda <ah, nešto se desilo, odložićemo to za još 5 godina>… to tako ne funkcioniše!“
Analitičari kažu da bi evro mogao doneti Rumuniji niže transakcione troškove, eliminaciju valutnog rizika, dublju finansijsku integraciju i koristi za građane i kompanije. Ali, dodaju oni, jedinstvena valuta nije magično rešenje za probleme ekonomije. Ona najbolje funkcioniše kada je ekonomija koja je usvoji dovoljno jaka da živi bez sopstvenog deviznog kursa i monetarne politike. Trenutno, Nacionalna banka Rumunije može da menja stopu monetarne politike i interveniše kako bi reagovala na probleme specifične za rumunsku ekonomiju. Nakon usvajanja evra, odluke o monetarnoj politici donosi Evropska centralna banka za celu evrozonu. I, za sada, Rumunija nije spremna da se odrekne leja bez gubitka sposobnosti da zaštiti svoju ekonomiju.