Medicina u starim rumunskim knjigama
Period između 1508. i 1830. godine je period u kojem istoričari smatraju da je stara knjiga štampana na rumunskom prostoru.
Marija Nenadić-Zurka и Steliu Lambru, 06.04.2026, 15:15
Period između 1508. i 1830. godine je period u kojem istoričari smatraju da je stara knjiga štampana na rumunskom prostoru. Baš kao i danas, slike su tada imale veći uticaj na čitaoce i uvek su pratile štampanje. Anka Tataj iz Centralne univerzitetske biblioteke u Klužu istražuje istoriju rumunske knjige više od dve decenije i takođe je usmerila pažnju na slike u medicinskim knjigama, koje je podelila u četiri klase. Prva je ona koja obuhvata slike o bolesti i prikaze tela pogođenog patnjom. Druga klasa su slike koje se tiču isceljenja ili izlečenja. U njima vidimo da je isceljenje božanske/liturgijske inspiracije, prirodne inspiracije i, kasnije, naučne inspiracije. Treća klasa slika obuhvata ličnosti medicine i one su portreti autoriteta koji legitimiše isceljenje: Isusa Hrista, čudotvornih svetaca i poznatih lekara od antike do 19. veka. Četvrta klasa slika su slike lekovitih biljaka. Postoje i slike sa biblijskom temom isceljenja slepih i paralitičara. Anka Tataj je takođe identifikovala prikaze liturgijskih isceliteljskih praksi poput pomazanja i magijskih poput metoskopije, a bliže našem vremenu i prikaze ljudskog tela i unutrašnjih organa. Prilikom predstavljanja slika stare rumunske knjige o medicini, Anka Tataj je počela sa najranijim.
„Prve slike koje se odnose na ideju bolesti pojavljuju se u pratnji verskih tekstova, koji su dominantni. Mislim na isceljenje paralitičara iz Vitezde i isceljenje čoveka slepog od rođenja. Najstariji prikazi ove dve teme nalaze se u slovenskom pentekostalnom triodu koji je štampao đakon Korezi u Trgovištu, 1558. godine. Ove gravure se razlikuju od onih koje će se naći posle 1700. godine. Međutim, u periodu između 1558. godine, kada se ove gravure pojavljuju, i 1700. godine postoji pauza, ne pojavljuje se gravura sa ovom temom. Novi zavet opisuje isceljenja dva paralitičara, jednog iz Vitezde i jednog iz Kapernauma. Prvog je iscelio Isus putem svoje vere, a onaj iz Kapernauma je isceljen jer su četvorica ljudi koji su ga nosili na nosilima imala veru u Hrista. U slučaju slepog, Novi zavet opisuje tri isceljenja: onog od rođenja, onog iz Vitsaide i onog iz Jerihona. Svih ovih pet prikaza su široko rasprostranjena u evropskoj i rumunskoj ikonografiji i najčešće su kanonski prikazi.”
Međutim, u 18. veku ponovo se pojavljuju slike. Anka Tataj.
„U 17. veku nemamo ni jednu sliku. Ali, počev od 1700. godine, naići ćemo na nekoliko naslova koji prikazuju isceljenje paralitičara iz Vitezde i isceljenje čoveka slepog od rođenja. Prva slika ove vrste je ona iz 1701. godine u Triodu iz Buzaua. U Isceljenju hromog, poznatom i kao Isceljenje paralitičara, nalazimo Isusa praćenog apostolima, sa oreolom oko glave, kako prilazi bolesnikovom krevetu i pita ga: Da li želiš da ozdraviš? Na šta on odgovara: Gospode, nemam čoveka da me baci kada se voda uzburka. Ovaj dijalog je reprodukovan na slici kroz natpise koji kao da izlaze iz usta dva lika. Zatim mu Gospod kaže: Ustani, uzmi svoj krevet i hodaj! Iza paralitičara su drugi likovi, fariseji i učenjaci, prepoznatljivi po raskošnim odećama, ukrašenim čalmama i mitrama, ali i mnoštvo bolesnika, od kojih jedan ima drvenu nogu i štaku pod rukom, na koju se oslanja. Ove slike će kasnije biti uzete kao model, sve ostale koje predstavljaju ove teme biće manje-više inspirisane gravurama iz Buzaua. One su, zauzvrat, inspirisane gravurama iz Kijeva iz Trioda Žvedne (Pedesetnice) iz 1631. godine, reprodukovanim u Kazaniji Petrua Movile.“
Rumunski prostor se kasno sekularizuje, a to se primećuje i u evoluciji štamparstva. Anka Tataj.
„Mirča Tomesku, veliki istoričar knjige, navodi sledeće: verska knjiga je i dalje dominantna. Od 384 knjige štampane između 1717-1780, 324, ili 84%, su verske, a samo 60, ili 15%, su profana dela. Broj svetovnih knjiga se veoma malo povećava tokom ovog perioda. Prevlast verske knjige objašnjava se održavanjem monopola Crkve na štampanje. Štamparije su radile pod mitropolijama, episkopijama i manastirima, i da bi knjiga bila štampana, morala je imati blagoslov episkopa ili mitropolita. Međutim, 1784. godine, kao rezultat pojave svetovnih štamparija i prakse objavljivanja nekih dela o trošku privatnih lica, pored crkvene cenzure, uvedena je i kneževska. Restriktivne mere, primenom dvostruke cenzure, crkvene i kneževske, tako su odložile razvoj štamparstva u zemlji. Slična situacija postoji i u Moldaviji. Ne mogući da štampaju svoja originalna dela ili prevode u zemlji, autori su primorani da se okrenu svetovnom štamparstvu u Sibiju, Beču, a zatim u Budimu.“
Stara rumunska medicinska knjiga deo je nekoliko istorija. One prikazuju evoluciju predstavljanja znanja o čoveku, o bolestima i o lečenju na rumunskom prostoru.