Romulus Rusan
Ime pisca Romulusa Rusana sinonim je za oporavak sećanja na komunističke godine, sećanja koje je bilo potisnuto pre revolucije u decembru 1989. zbog represije i cenzure.
Marija Nenadić-Zurka и Steliu Lambru, 18.05.2026, 11:54
Ime pisca Romulusa Rusana sinonim je za oporavak sećanja na komunističke godine, sećanja koje je bilo potisnuto pre revolucije u decembru 1989. zbog represije i cenzure. Zajedno sa svojom suprugom, pesnikinjom Anom Blandijanom, stvorio je pravu privatnu instituciju putem koje je rumunskoj i stranoj javnosti dato pravo da upozna necenzurisanu istoriju.
Romulus Rusan je rođen 1935. godine, a preminuo je 2016. godine u 81. godini. Po obrazovanju mašinski inženjer, Rusan je takođe imao talenat za umetnost pisanja. Debitovao je u književnom časopisu „Steaua“ sa 19 godina tekstom književne kritike. Takođe je pisao filmske kritike, kratku prozu, putopisne utiske i bio je autor intervjua. Objavio je 16 knjiga, od kojih je jedna od najuspešnijih „Amerika hrta“, objavljena 1977. godine, esej o američkom kontinentu. Posle 1989. godine bio je jedan od osnivača nevladine organizacije Građanski savez i Memorijala Siget, velikog projekta transformacije zatvora u gradu Sigetu Marmacijej u muzej komunističke represije. Osnovao je i koordinirao program usmene istorije u Memorijalnom centru Siget, vodeći simpozijume, konferencije, letnje škole, uređujući časopise i zbirke dokumenata i intervjua sa onima koji su patili između 1945. i 1989. godine. Memorijalni centar Siget je takođe bio domaćin predavanja ličnosti iz savremenog sveta kao što su britanski istoričar Denis Deletan, francuski istoričari Stefan Kurtoa i Tjeri Volton, i ruski disident Vladimir Bukovski. Romulus Rusan bio je naučni direktor Međunarodnog centra za studije komunizma u okviru Memorijala žrtvama komunizma i otpora, vladinog tela koje proučava, dokumentuje i podržava javnu svest o istoriji komunizma u Rumuniji. Dobio je nagrade od strane nekoliko institucija i odlikovan je 2000. godine nacionalnim Ordenom „Za zasluge“ u činu viteza za izuzetna umetnička dostignuća i za promociju kulture.
U nekoliko javnih nastupa, Romulus Rusan je sumirao okolnosti u kojima je nastao čuveni Memorijal.
„Pošto je to bio slobodan zatvor, takoreći, odnosno raspušten pre više od decenije, kolege iz Sigeta su nam rekle da bi bilo moguće zatražiti da se rehabilitira, jer je zgrada bila ruševina. Bila je u svom poslednjem stanju. Zatim bismo mogli da u njoj postavimo muzej i napravimo arhitektonski aranžman na groblju u znak sećanja na mrtve iz tog zatvora i iz cele zemlje. S druge strane, Siget, iako je bio mali zatvor u poređenju sa Gerlom, Ajudom, Kanalom, Piteštijem, imao je posebnu emocionalnu gustinu jer je međuratna elita, elita Velike Rumunije, osnivači moderne Rumunije tamo istrebljena: Juliju Maniu, Bratijeni, sveštenici, seljaci, vojska, sve što je bilo u prvom planu u nauci, u književnosti, u međuratnom novinarstvu. Većina onih koji su istrebljeni, istrebljeni su u Sigetu. Dakle, ova dva uslova, činjenica da je zatvor bio dostupan i činjenica da je elita tamo istrebljena, učinili su Siget mestom koje sam sebi odredio od samog početka kao lokacija za Spomenik žrtvama komunizma.“
Zatvor Siget je izgrađen 1897. godine kao zatvor po običajnom pravu tokom austrougarske uprave. Nakon 1945. godine, politički zatvorenici su počeli da budu dovedeni ovde, držani u neljudskim uslovima i mnogi su ovde dočekali svoj kraj. Bio je poznat i kao „ministarski zatvor“. Godine 1977. je stavljen van upotrebe i ušao je u proces degradacije. Godine 1994. zatvor je ušao u opsežan program rehabilitacije da bi se transformisao u muzej, otvoren 2000. godine. Čitav prostor zatvora posvećen je bolu, patnji i kontemplaciji, a mogu se videti i umetnička dela. Statuarna grupa „Zbornik žrtvovanih“ vajara Aurela Vlada danas je kultna za identitet muzeja. Deo Spomenika je i Groblje siromašnih gde su sahranjeni politički zatvorenici koji su ovde umrli. Specifičnosti Građanskog saveza kao građanske organizacije i njihovo učešće u podizanju prvog spomenika žrtvama komunizma u Sigetu bili su presudni za ono što je postalo prvi spomenik ove vrste na svetu. Šta je Građanski savez značio za ono što je danas Sigetski spomenik, objasnio je Romulus Rusan.
„Građanski savez je bio u srži projekta i, od samog početka, prednost projekta je bila u tome što je bio spomenik civilnog društva. Od tada je napravljeno još spomenika, doduše kasnije, ali ih je napravila država, bilo državni muzeji ili čak vlada, kao što se dogodilo sa Kućom terora u Budimpešti. Činjenica da je Građanski savez postojao omogućila nam je da odjednom započnemo projekat usmene istorije, širom zemlje, u više od 15 okruga. Radilo se o beleženju sećanja onih koji su prošli kroz Gulag. U to vreme nismo imali drugih opcija.“
Nakon njegove smrti, pesnikinja Ana Blandijana ustanovila je nagradu nazvanu po Romulu Rusanu, nagradu koja je doživela svoje peto izdanje. A dobitnica za 2025. godinu je književnica Smaranda Vultur za književnu memoarsku knjigu „Francuzi u Banatu, Banaćani u Francuskoj“.