Rumunska akademija, promoter znanja u društvu (20.05.2026)
Osnovana 1. aprila 1866. godine, dakle pre tačno 160 godina, pod nazivom Rumunsko književno društvo, Rumunska Akademija je najviši kulturni i naučni forum zemlje.
Dragana Diamandi и Roxana Vasile, 20.05.2026, 10:30
Osnovana 1. aprila 1866. godine, dakle pre tačno 160 godina, pod nazivom Rumunsko književno društvo, Rumunska Akademija je najviši kulturni i naučni forum zemlje. Organizuje i pokreće događaje visokog profila sa ciljem da doprinese napretku rumunskog društva i njegovoj međunarodnoj afirmaciji.
Sa snažnom humanističkom dimenzijom, Akademija podržava fundamentalna istraživanja — kroz institute i specijalizovane centre za istoriju i filologiju, društvene i tehničke nauke — kao i primenjena istraživanja. Vremenom je okupila intelektualnu elitu zemlje, sa preko 1.700 istorijskih članova i 70 istraživačkih instituta u Bukureštu, Klužu, Jašiju i Temišvaru.
Pomenimo nekoliko imena akademika koji su značajno doprineli razvoju rumunske nauke, kulture i književnosti! – istoričar i političar Nikolae Jorga; Đorđe Emil Palade, ćelijski biolog, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu; Jon Barbu, pesnik-matematičar, predstavnik književnog modernizma; Štefan Odobleja, vojni lekar, preteča kibernetike; Ana Aslan, doktor gerijatrije, poznata širom sveta po svojim studijama o starenju; Petru Poni, hemičar, fizičar i mineralog, pionir hemije u Rumuniji ili Dimitrie Gusti, sociolog, filozof i istoričar, osnivač sociološke škole u Bukureštu.
Nedavno je Rumunska akademija izabrala novog predsednika. Nasledivši istoričara Joana-Aurela Popa,,ugledni hemičar Marijus Andruh obećao je kontinuitet, ravnotežu i podršku fundamentalnim istraživanjima, kao i institutima iz oblasti humanističkih i ekonomskih nauka. Istovremeno, izjavio je za Radio Rumunija da želi akademiju koja je otvorenija i bliža narodu:
,,Imamo projekte koje treba nastaviti, imamo projekte koje treba razvijati, jer svaki predsednik Rumunske akademije, u ovom trenutku, zasniva svoju aktivnost na onome što su njegovi prethodnici izgradili. Stoga postoje projekti koje treba razvijeti – na primer, formiranje, nazovimo ga, kulturnog centra oko Fondacije „Dales“, koji bi u centru Bukurešta predstavljao mesto okupljanja za umetnost, muziku, pozorište i izložbe. Prvi korak je već načinjen kroz konferencije koje Rumunska akademija tamo organizuje, konferencije koje drže članovi Akademije.
Takođe je važno i prioritet je za nas da život naših instituta podignemo na novu fazu, da ih podstaknemo ka graničnim istraživanjima, odnosno, izvan dobrih stvari koje se rade, da pokušamo da pomerimo granice znanja ka novim oblastima od interesa za društvo i za bolji život. Rumunska akademija je mesto gde se razvijaju fundamentalna istraživanja, pod uslovom da ta fundamentalna istraživanja donose nešto znanju, zanimaju druge i čine osnovu primena za bolji život. Dakle, sve ovo mora biti podsticano i razvijano, kako bismo imali jak centar znanja u Rumunskoj akademiji.”
Samo prošle godine, Rumunska akademija je organizovala preko 900 događaja – konferencija, simpozijuma, debata, intervjua sa raznim ličnostima, akademskih dijaloga… ukratko, zanimljivih aktivnosti na trenutno aktuelne teme koje mogu da održe Rumune povezanim sa napretkom sopstvenog društva, ali i sveta. Međutim, prema mišljenju novog predsednika Marijusa Andruha, glas Akademije, nažalost, nema veliki odjek među predstavnicima vlasti:
,,Mnogo koraka je preduzeto poslednjih godina, razvijene su strategije za razvoj Rumunije i prosledjene vlastima ali nisu uzete u razmatranje. I ove godine objavljen je još jedan tom, za koji se želelo da ne bude previše obiman, ne serija od više knjiga, već jedno izdanje u kojem će jasno biti predstavljeni prioriteti koje Rumunska akademija vidi za razvoj Rumunije. Ove publikacije su poslate vlastima i njihova je odluka da li će uzeti u obzir ono što im predlažemo ili ne. S druge strane, čvrsto verujem u debate unutar Rumunske akademije u kojima bi predstavnici vlasti trebalo da budu pozvani da učestvuju isključivo u oblastima koje spadaju u njihovu nadležnost u upravljanju zemljom. Verujem u efikasnost takvih sastanaka i nameravamo da ih organizujemo.”
Po mišljenju hemičara Marijusa Andruha, bilo bi potrebno i da rumunska istraživanja budu bolje finansirana. Kada nude dobre uslove rada, instituti Rumunske akademije imaju veliku prednost, jer mogu da privuku mnoge mlade ljude, uključujući i one koji su u nekom trenutku odlučili da odu u inostranstvo kako bi se tamo bavili boljim istraživanjima:
,,Situacija koju moramo da rešimo jeste nedovoljno finansiranje istraživanja. To treba reci jasno i što glasnije, jer se za istraživanje izdvaja svega 0,48% BDP-a, a broj istraživača u našoj zemlji, u odnosu na broj stanovnika, znatno je manji nego u drugim državama. Nedovoljno finansiranje može predstavljati prepreku razvoju nauke uopšte, ali i povratku mladih ljudi koji žele da se bave naučnim radom u zemlji. Dakle, to je veliki nedostatak, odnosno velika teškoća sa kojom se suočavamo i na koju vlasti moraju da obrate pažnju.”
Jednom rečju, uprkos teškoćama, Rumunska akademija nastoji da ostane, kao što je to činila proteklih 160 godina, aktivan učesnik društvenog života i jedan od ključnih stubova intelektualne zajednice, nastavljajući svoju misiju da kroz znanje usmerava društvo.