Ima li života posle droge? (09.09.2026)
Evropski komesar za unutrašnje poslove i migracije Magnus Bruner i Agencija Evropske unije za droge (EUDA) predstavili su početkom juna Evropski izveštaj o drogama za 2026. godinu.
Dragana Diamandi и Roxana Vasile, 09.09.2026, 14:00
Evropski komesar za unutrašnje poslove i migracije Magnus Bruner i Agencija Evropske unije za droge (EUDA) predstavili su početkom juna Evropski izveštaj o drogama za 2026. godinu. Na osnovu podataka iz 29 zemalja – 27 država članica Evropske unije, ali i Norveške i Turske – u dokumentu se navodi da droge imaju sve štetniji uticaj na zdravlje korisnika, jer su postale dostupnije, raznovrsnije i snažnije. Istovremeno, trgovina drogom predstavlja veliku pretnju po bezbednost na kontinentu. Mreže organizovanog kriminala diverzifikuju svoje rute za krijumčarenje i metode za izbegavanje kontrola, koriste zastrašivanje i nasilje, regrutuju i iskorišćavaju ranjive mlade ljude.
Više detalja o Evropskom izveštaju za Radio Rumunija izneo je stručnjak za borbu protiv droga Katalin Cone:
„To su podaci koji, po mom mišljenju, izazivaju zabrinutost. Praktično, zvanično je saopšteno da se u Evropi gotovo svake nedelje pojavljuje nova droga. Na tržištu su sve snažnije droge i sve ih je teže pratiti. Raznovrsnost supstanci je velika, a mogućnost izazivanja ozbiljnih posledica postoji gotovo na svakom koraku. Takođe, Izveštaj skreće pažnju na sintetičke opioide, koji predstavljaju glavni razlog za zabrinutost, jer su veoma koncentrisani – od samo jednog grama određenih supstanci može se dobiti na hiljade smrtonosnih doza.“
Djordjijana Dragan bila je zavisna od droga osam godina.
„Počela sam sa 17 godina da koristim marihuanu, drogu koju sam povremeno koristila tri godine. Posle tog perioda, nažalost, nakon što sam ušla u vezu sa mladićem zavisnim od heroina, počela sam da koristim i tu drogu i usledila je teška zavisnost od heroina koja je trajala pet godina. Drogu sam koristila intravenozno i, naravno, to je sa sobom donelo posledice na svim poljima mog života – od narušavanja svih odnosa koje sam imala, preko nesposobnosti da imam posao, do nezakonitih radnji, krađa, razbojništava, pozajmica uz lažna dokumenta i tako dalje. Ali najbolniji su bili problemi koje sam izazvala svojoj porodici, posebno majci, i stanje bespomoćnosti u koje sam dospela.“
Godine 2009, kada je shvatila da više ne može da kontroliše konzumiranje droge i da mora da prestane, Djordjijana je započela program oporavka:
„Najniža tačka i ono što me je navelo da donesem odluku bilo je to što sam izgubila sve. Od devojke sa planovima za budućnost, devojke sa potencijalom, odlične učenice i učesnice školskih olimpijada, dospela sam dotle da spavam na kartonima po ulazima zgrada i da više nemam apsolutno ništa za šta bih se borila. Tada sam shvatila da ću, ako ne donesem odluku, završiti u zatvoru ili pod zemljom. I nekako me je ta spoznaja navela da razmišljam o sebi, o osobi koja sam nekada bila, o detetu i adolescentkinji sa snovima i ambicijama i, na kraju, da donesem odluku.
Ali sama odluka ne bi bila dovoljna da nije postojalo mesto na kojem bih mogla da se oporavim, jer sam i ranije želela da prestanem, ali činjenica da je postojalo nešto konkretno što je moglo da mi pomogne bila je od ogromnog značaja.“
Ne samo da je prestala da koristi drogu, već je Djordjijana Dragan postala direktorka centra za devojke „Teen Challenge“, u blizini Bukurešta. Trenutno devet devojaka pohađa program oporavka i društvene reintegracije, koji za odrasle traje između devet meseci i godinu dana. Pristup je sveobuhvatan.
„Preporučujemo period detoksikacije pre dolaska u naš program, jer je tim osobama potrebna pomoć kako bi se izborile sa simptomima apstinencijalne krize. Ali, više od toga, potreban je i pristup u kojem će im biti pomognuto da iznova izgrade svoj život, od nule, a to se postiže uspostavljanjem novih životnih principa, promenom vrednosti – od osoba koje su lagale, manipulisale, koje su navikle da na razne načine dolaze do novca, do toga da sada imaju zdrave principe koji će im pomoći ne samo tokom oporavka, već i nakon njega.
Naš program je dobro organizovan, počev od vremena ustajanja pa sve do odlaska na spavanje. Tokom svakog dela dana postoje različite aktivnosti, tako da se ne pojave ni dosada, ni preopterećenost, niti umor. Imamo sistem mentorstva – jedan oblik savetovanja, imamo kurseve, odnosno bavimo se i obrazovnim aspektom i, što je sa našeg stanovišta veoma važno, pristupamo i onom dubokom aspektu, jer svako od nas ima svoj unutrašnji svet, svoj identitet.
Prva faza je, dakle, faza oporavka, a nakon toga sledi period prakse, tokom kojeg se povećavaju odgovornosti, ali i privilegije. To znači da imaju telefon, više kontakta sa životom izvan centra, ali imaju mogućnost i da same pomognu drugim devojkama – a u centru za mladiće, pomazu mladići koji su u programu – postajući i sami uzori i nada.“
Stopa uspešnosti – kaže direktorka centra za devojke „Teen Challenge“, Djordjijana Dragan – veoma je visoka, a mnogi od onih koji su odlučili da pohađaju ovaj program, bilo devojke ili mladići, uspešno ga završe. To pokazuje da, koliko god zavisnost od narkotika bila ozbiljna, uz stručni tretman, volju i odgovarajuću pomoć, osobe zavisne od droga mogu postići apstinenciju i izgraditi stabilan i ispunjen život.