Mladi u Rumuniji i tržište rada (04.11.2026)
Podaci Evrostata pokazuju da Rumunija trenutno ima najveći procenat mladih u Evropskoj uniji koji ne rade niti se školuju.
Dragana Diamandi и Roxana Vasile, 04.11.2026, 15:00
Podaci Evrostata pokazuju da Rumunija trenutno ima najveći procenat mladih u Evropskoj uniji koji ne rade niti se školuju. Kada je reč o nezaposlenosti mladih, Rumunija takođe drži neslavni rekord u Uniji, s obzirom na to da je nezaposlena približno četvrtina mladih do 24 godine. Štaviše, nezaposlenost mladih i do osam puta je veća od stope nezaposlenosti na nacionalnom nivou, koja obuhvata sve radno sposobne osobe, bez obzira na uzrast.
Izveštaj Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), pod nazivom „Education at a Glance 2026“, takođe upozorava na ozbiljnost ovog problema: 23 odsto mladih Rumuna uzrasta od 18 do 24 godine nije zaposleno i ne pohađa nijedan oblik obrazovanja ili stručnog osposobljavanja. Reč je o takozvanoj NEET kategoriji (ni zaposleni niti se školuju i obučavaju), Njihov udeo znatno je veći od proseka OECD-a, koji iznosi svega 14 odsto.
„Mladi odrasli koji nisu zaposleni i ne pohađaju nijedan oblik obrazovanja ili stručnog osposobljavanja predstavljaju veliki izazov za javne politike, jer duži periodi neaktivnosti u ranom životnom dobu mogu dugoročno negativno da utiču na njihov kasniji društveno-ekonomski razvoj“, upozorava Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj.
Prema mišljenju sociologa Mihaja Dumitrua,istraživača u oblasti pitanja mladih, za Rumuniju je ovo jedan od najozbiljnijih društvenih problema:
„Mladost je period prelaska iz adolescencije u odraslo doba, tokom kojeg se mladi uključuju u društvene odnose. Oni biraju ili nastoje da ostvare što više društvenih kontakata, dok se neki, naprotiv, izoluju. Činjenica da nisu uključeni ni u obrazovni sistem ni na tržište rada znači da se društveno izoluju, što ima posledice po njihov lični razvoj, ali, što je posebno važno, i po društvo. Trenutno prolazimo kroz period promena koje možda nisu naročito vidljive, ali su izuzetno duboke i povezane sa tehnološkom revolucijom koja će promeniti tržište rada. Na prvi pogled, mladi bi tu mogli da imaju prednost, jer se alatima veštačke inteligencije služe bolje ili više nego pripadnici drugih generacija. Nažalost, društvene prepreke i dalje postoje. Prvi razlog zbog kojeg mladi ne uspevaju da se uključe na tržište rada jeste obrazovanje. Kao što je poznato, mnogi mladi napuštaju školovanje u znatno većem procentu nego u bilo kojoj drugoj zemlji Evropske unije, i to u različitim fazama obrazovanja. Petina njih napušta fakultet već posle prve godine studija zbog finansijskih poteškoća, ličnih problema, braka, dece i sličnih razloga. Međutim, bez odgovarajućeg obrazovanja ne mogu da pronađu svoje mesto na tržištu rada. Drugi problem je posebno zanimljiv: poslodavci u Rumuniji traže radnike sa iskustvom. A mlada osoba koja je završila školu ili je napustila školovanje nakon srednje škole,, nema upravo to – iskustvo.“
Udeo stanovnika Rumunije sa visokim obrazovanjem iznosi svega 19 odsto, dok je znatno veći procenat onih sa završenom srednjom školom ili višim stručnim obrazovanjem, koji dostiže 56 odsto. Prema podacima Evrostata, samo 23 odsto mladih Rumuna uzrasta od 25 do 34 godine završilo je visoko obrazovanje.
Neki od mladih koji završe fakultet na kraju rade u potpuno drugoj oblasti od one za koju su se školovali. Gde dolazi do prekida veze između obrazovnog sistema i potreba tržišta rada? Istraživač Mihaj Dumitru:
„To je pitanje planiranja obrazovnog sistema. Oduvek je postojala potreba da se školovanje prilagodi zahtevima tržišta rada. Mnogi poslodavci mi kažu: ‘gospodine znaju mnogo teorije, ali nisu osposobljeni za ono što se od njih traži na radnom mestu. Zato je neophodno raditi na prilagođavanju obrazovanja u školama. To je oblast na kojoj obrazovni sistem mora da radi! Za koja zanimanja pripremamo mlade? Za kakav svet ih pripremamo? Jer, ponavljam, svet u kojem živimo promeniće se u narednih deset godina, a tržište rada biće potpuno drugačije nego danas.“
Bez dugoročne nacionalne strategije koja bi im pružila podršku, današnji mladi lako bi mogli da se izgube, a ako budu prepušteni sami sebi, suočiće se sa velikim problemima, smatra Mihaj Dumitru.
„ Sigurno postoje rešenja! Ali za to nam je potrebna dugoročna strategija usmerena na mlade. Šta ćemo sa generacijama koje dolaze? Ostaviću po strani činjenicu da se broj mladih smanjuje, kao i njihov udeo u ukupnom stanovništvu. Da napomenem, stanovništvo Rumunije sve je starije. Godine 1992. prosečna starost stanovništva bila je gotovo 35 godina, dok danas prelazi 40 godina. Dakle, stanovništvo stari. Uključivanje u tehnološku revoluciju će obaviti mlađa generacija. Zato nam je potrebna opšta strategija za mlade, sa posebnim naglaskom na obrazovanje, pre svega, a zatim i na uklanjanje prepreka na tržištu rada i podsticanje zapošljavanja mladih.“
Od nekoliko stotina hiljada mladih u Rumuniji koji ne rade niti se školuju, skoro 70 odsto ne uspeva da pronađe posao koji odgovara njihovim očekivanjima.
Međutim, ljudi bez zanimanja i zaposlenja često postaju marginalizovani članovi društva. „Ko sam ja? I čime se bavim?“ – pitanja su koja svaka mlada osoba sebi postavlja na početku životnog puta.
Nemati zanimanje ili posao dugoročno znači i veći rizik od društvene isključenosti, materijalnog siromaštva i finansijske zavisnosti od porodice.
Zatim, tehnički gledano, što kasnije generacija uđe na tržište rada, to će kasnije doprineti sistemu socijalnog osiguranja, ekonomiji i društvu uopšte. Uz to, generacija koja još traži svoj životni put i kasno se uključuje na tržište rada mnogo će koštati, jer će ekonomiji u međuvremenu biti potrebni radnici i resursi koje, ukoliko ne bude mogla da pronađe u zemlji, moraće da obezbedi iz inostranstva.