Radijski nadzor tokom ratnih godina
Kroz istoriju, ratovi su uvek vođeni sredstvima koja nisu vojna. Špijuni, sabotaže, agenti uticaja i propaganda su stavili svoje mogućnosti na raspolaganje kako bi promenili sudbinu sukoba u kojima su učestvovale vojske.
Marija Nenadić-Zurka и Steliu Lambru, 22.06.2026, 15:28
Kroz istoriju, ratovi su uvek vođeni sredstvima koja nisu vojna. Špijuni, sabotaže, agenti uticaja i propaganda su stavili svoje mogućnosti na raspolaganje kako bi promenili sudbinu sukoba u kojima su učestvovale vojske. Radio je takođe bio arena za „nevidljivi rat“, kako su ove aktivnosti u Drugom svetskom ratu nazvane u stručnoj literaturi. Radio propaganda nije se ograničavala samo na jednostavne retoričke vežbe za demobilizaciju protivnika. Ona je takođe podrazumevala tehnike za ciljano uređivanje vesti i komentara. Međutim, propagandi je pomagalo i praćenje radio stanica.
U Drugom svetskom ratu, Rumunija se borila zajedno sa vojskama Osovine od 22. juna 1941. do 23. avgusta 1944. godine. Posle 23. avgusta 1944. godine, prešla je u tabor Ujedinjenih nacija. Radio emisije su intenzivno praćene, a Marijeta Albert, etnička Nemica iz Rumunije, radila je na dizajnu informativnih sinteza, kako je priznala Centru za usmenu istoriju Rumunske radiodifuzije 1998. godine.
„Uslovi za prijem radio stanica su uvek najpovoljniji u blizini jezera, blizu vode. Tu je prijem najbolji. I zbog toga je naša radio stanica bila u Berlinu, na samoj obali jezera Vanze. Tamo je bila veoma velika zgrada, nekada je to bio veliki hotel-restoran. Tamo smo slušali te stanice. Uglavnom smo slušali London, Moskvu, Bari i Ljubljanu. Slušala sam stanice na rumunskom, ali sam paralelno slušala i te stanice na nemačkom.“
Marijeta Albert je imala prednost koja joj je olakšavala posao.
„Imala sam sreće što sam znala rumunsku stenografiju i stenografisala sam emisije stanica. Na taj način sam mogla veoma tačno da beležim šta su prenosili. Nisu sve moje kolege znale stenografiju, drugi su pravili beleške najbolje što su mogli. Nakon što bih stenografisala, imala sam daktilografe na raspolaganju i diktirala sam im ih. Ali sam morala i da prevodim. Radila sam to ovako: imali su stenografisane beleške na rumunskom, koje bih odmah prevodila za pisaću mašinu. Beleške koje sam otkucala išle bi u Ministarstvo spoljnih poslova, Ribentropu, i u Ministarstvo propagande, Gebelsu.“
Iako su bile saveznice, Rumunija i Nemačka su se međusobno prisluškivale. Marijeta Albert.
„Često sam slušala i Radio Bukurešt, jer su Nemci kontrolisali Rumuniju, iako je Rumunija bila okupirana od strane Nemaca, ali su je i dalje kontrolisali. Često sam slušala Bukurešt. Na primer, sećam se kada je maršal Antonesku održao govor, i morala sam da ga pratim. Odmah sam stenografisala i prevela ga.“
Posle dve godine, 1941. godine, Marijeta Albert se preselila u Bukurešt.
„Imala sam potpuno isti posao. Slušala sam radio stanice, baš kao u Berlinu. Naša kancelarija je bila odmah pored vode, kao što sam opisala, na obali jezera Snagov. Bila je to velika, dvospratna zgrada na obali jezera Snagov, gde je bilo mnogo vila. Bilo je veoma bogatih ljudi koji su izgradili velike vile na obali jezera, ali naša zgrada nije bila takva, kao luksuzna vila. Bila je to visoka zgrada sa najmanje jednim spratom. Ne znam čija je bila jer nije bila luksuzna vila kao one desno i levo.“
Nadzor radija u Bukureštu je bio isti kao u Berlinu.
„U Bukureštu je bilo slično kao u Berlinu. Na primer, u Berlinu je bilo mnogo soba i kabina, a u svakoj sobi je bio veliki Blaupunkt radio. Sve nacije su bile tamo i slušale su sve jezike. Bila sam u sobici za rumunske i nemačke stanice, ali je bilo i soba za engleski, francuski, ruski, za sve jezike sveta. Tako je bilo u Berlinu i, malo skromnije, tako je bilo i ovde u Snagovu, gde je takođe bilo mnogo soba.“
Praćenje radio stanica je vršeno i za prijateljske i za neprijateljske zemlje. Marijeta Albert.
„Slušala sam nemačke stanice, slušala sam rumunske stanice. Bilo je i drugih ljudi koji su slušali na drugim jezicima. Na primer, za engleski jezik, postojale su sobe sa Blaupunkt radio-aparatima gde ste mogli da slušate na engleskom, odvojeno. U Bukureštu sam radila isto, stenografisala sam, a zatim prevodila beleške, tačno kao što sam već rekla. Materijali su išli iz Snagova, gde smo radili na njima, u nemačku ambasadu u Bukureštu.“
Radijski nadzor u Drugom svetskom ratu bila je bitka za radio-talase. Bitka koju su vojske dobile, ali uz pomoć mas-medija.