Laži o ekonomiji u komunizmu
Generalizovana laž bila je odlika komunističkog režima. Kroz sve oblike ispoljavanja, laž je u komunizmu dostigla do sada maksimalne granice.
Marija Nenadić-Zurka и Steliu Lambru, 29.06.2026, 15:32
Generalizovana laž bila je odlika komunističkog režima. Kroz sve oblike ispoljavanja, laž je u komunizmu dostigla do sada maksimalne granice. Ono što je komunističku laž učinilo svemoćnom bio je strah koji je širila: nije se mogla otvoreno osporiti a da pojedinac koji bi je ogolio ne bi imao veliki rizik po svoju slobodu i život, kao i za one koji su mu bliski. Komunistička laž bila je gruba i agresivna, u suprotnosti sa stvarnošću. A laž o ekonomskim performansama i životnom standardu pojedinca i društva nije bila ništa manja. U stvari, laž o ekonomiji i životnom standardu bila je prirodna posledica nedostatka slobode uopšte. Jedna od opsesija komunističke ideje bila je upravljana ekonomija, a jedan od neprijatelja ekonomska sloboda. Od grubo manipulisane statistike i deklamacije ubrzanog razvoja zemlje do poricanja očajnog ekonomskog stanja i nestašica sa kojima su se Rumuni borili, laži o ekonomiji i životnom standardu kretale su se u najrazličitijem mogućem rasponu. U stvari, upravo je opšta ekonomska kriza komunističkih režima dovela do njihovog kolapsa 1989. godine.
Paradoksalno, društveno pamćenje je ovekovečilo laži komunističkog režima u demokratiji, kada je društvo ponovo postalo slobodno. U Rumuniji danas postoji ista praksa širenja laži kao i pre 1989. godine, praksa koja se nalazi u svim bivšim komunističkim društvima. Istoričar Kosmin Popa iz Instituta za istoriju „Nikolae Jorga“ Rumunske akademije, autor studija i knjiga o ekonomiji rumunskog komunističkog režima, objašnjava paradoks opstanka laži iz komunizma, koje su usvojile i nove generacije Rumuna rođenih nakon njegovog sloma.
„Bilo bi veoma jednostavno reći kako je komunizam lagao: svi su lagali. Ali ne mislim da bismo razumeli zašto laži komunizma i danas opstaju, zašto su jače nego ikad i zašto nastavljaju da oblikuju društvo i javni moral. Zato sam usmerio svoje napore da razumem ka racionalizaciji jer sam primetio da se ovde imamo kumulativni mehanizam laganja. To je radikalizacija laganja. Postoji istoričar, Hans Momzen, koji je mnogo pisao o Holokaustu i koji govori o kumulativnoj radikalizaciji odluke o Holokaustu. To jest, počeli su od ideje i došli, kroz radikalizaciju, kroz interakciju sa spoljnim događajima, do konačne odluke o Holokaustu, kako je ona utvrđena u drugoj polovini 1942. Isto se dešava i u komunizmu.“
Kosmin Popa je takođe identifikovao šta je Čaušeskuov režim učinilo još odbojnijim sa stanovišta javne laži.
„Komunizam je ideologija osuđena na uspeh, osuđena na napredak. Ali ono što karakteriše rumunski komunizam, na izuzetno upečatljiv način, jeste činjenica da je uvek uspevao da izbegne dilemu samorefleksije. To bi bio scenario, kada se zaustavite i vidite šta se dogodilo. Drugi scenario, koji su rumunski komunisti izabrali, bio je usvajanje strategije nepogrešivosti, u smislu da smo sve uradili kako treba. Sve što nije bilo dobro mora se pripisati spoljnom delovanju, zastarelim, mrtvim, svrgnutim osobama. Ali, generalno, za neuspeh je okrivljen spoljni uticaj. Ova strategija nepogrešivosti omogućila je jednu fundamentalnu stvar, naime, da značajno uspori antikomunističko delovanje društva. Prešlo se od laži do radikalizovane laži u ovom kumulativnom mehanizmu sve dok samo društvo nije prihvatilo režim, da živi u nekoj vrsti organskog sporazuma sa njim. Što objašnjava, u mnogo čemu uspešan rast među javnim mnjenjem koji se dogodio posle 1989. godine.“
Kozmin Popa je identifikovao sedam vrsta laži iz perioda pre 1989. godine koje danas grade karijeru, kako među starijim i nostalgičnim generacijama, tako i među mlađim, intelektualnijim: laž o rumunskoj ekonomskoj nezavisnosti, laž o vesternizaciji i liberalizaciji režima, laž o ekonomskoj modernizaciji, laž o egalitarizmu, laž o saradnji intelektualaca sa režimom, laž o obnavljanju buržoaskih kulturnih vrednosti, laž o dobrom Čaušeskuu i njegovim zlim saradnicima. Ovim se mogu dodati i druge, poput laži o patriotizmu Sekuritatee, aparatu represije. Od sedam vrsta laži, najmanje četiri su povezane sa ekonomijom. Kosmin Popa je želeo da doda da su ove laži stvorile fundamentalni element za individualno i društveno ponašanje osobe u komunističkoj Rumuniji, što je nasledila i postkomunistička Rumunija.
„Tako je stvorena industrija laži kojoj je dodata korupcija. Zašto? Zato što propaganda nije dovoljna, propaganda, zajedno sa represijom, nisu dovoljne da bi takvo društvo funkcionisalo. Potrebno je nešto drugo, još jedan sastojak, koji čini ovo društvo prihvatljivim i čini laž prihvatljivom za one koji u njoj žive. A to nešto je korupcija. Ova korupcija daje društvu snagu da funkcioniše, stvara sisteme vrednosti, oblikuje javni moral i, na kraju krajeva, stvara vrstu prirodne simbioze između režima i društva.“
Ali laži komunističke Rumunije više ne mogu da obmanjuju, čak i ako su danas u modi, one ostaju ono što su bile. Jer istina je uvek jača i izbija na površinu.