Vizije evropskog poretka (20.11.2026)
Bez opipljivih rezultata u procesu pronalaženja rešenja za najkrvaviji sukob posle Drugog svetskog rata, mirovni pregovori u Abu Dabiju izmedju ruske, ukrajinske i američke strane izbacili su u na videlo dana stav Moskve koja želi da se rešenje sukoba u Ukrajini traži u preispitivanju evropske bezbednosne arhitekture.
Corina Cristea, 20.11.2026, 00:00
Bez opipljivih rezultata u procesu pronalaženja rešenja za najkrvaviji sukob posle Drugog svetskog rata, mirovni pregovori u Abu Dabiju izmedju ruske, ukrajinske i američke strane izbacili su u na videlo dana stav Moskve koja želi da se rešenje sukoba u Ukrajini traži u preispitivanju evropske bezbednosne arhitekture. Ideja je naišla na odlučno odbijanje ukrajinskog lidera Volodimira Zelenskog, koji je naglasio da Evropska unije i NATO predstavljaju jedinu realnu bezbednost Evrope i da je pokušaj Moskve da promeni bezbednosnu arhitekturu kontinenta opasan jer može izazvati nove ratove. Na ovaj način Moskva vešto izbegava da prekine sukob, kaže Djordje Skutaru, predsednik osnivač i izvršni direktor Novog centra strategije (New Strategy Center) sa napomenom da će u narednom periodu ovakve teme biti i dalje na agendi zaračenih strana:,,Treba da shavtimo da ovaj rat neće trajati još nekoliko nedelja ili meseci, već će se najverovatnije produžiti i na narednu godinu. Sve dok se ne vrše pritisci na Moskvu i sve dok ruska ekonomija može da profitira od poskupkjenja nafte i da raspolaže dovoljnim resursima, Putin nema nikakav interes za zaustavi rat. On veruje da na kraju može da pobedi Ukrajinu, da može da primora Evropljane da smanje pomoć Kijevu da bi Rusija postigla pobedu na ukrajinskom frontu. Ulog rata u Ukrajini je mnogo veći. Rusija govori o bezbednosnoj arhitekturi u Evropi. Prisetimo se da je Rusija 17. decembra 2021. godine javno zahtevala od Amerikanaca i NATO-a da povuku sve vojne infrastrukture iz zemalja koje su postale članice Severnoatlanske alijanse nakon 1997. godine.’’
Samo nekoliko meseci pre izbijanja takozvane ruske vojne operacije u Ukrajini, Rusija je predstavila SAD i NATO-u dva nacrta dogovora o bezbednosnim garancijama. Medju zahtevima bili su zaustavljanje širenja NATO-a, posebno prema Ukrajini i drugim državama iz bivšeg sovjetskog prostora, povlaćenje infrastrkture i vojnog prisustva NATO-a iz zemalja koje su postale članice Alijanse nakon 1997. godine, ograničenje rasporedjivanja snaga i naoružanja u Istočnoj Evropi, zabranu pojedinih vojnih aktivnosti u Ukrajini i drugim susednim državama Rusije, restrikcije razmeštanja nuklearnog oružija i raketnog sistema. Svi ovi zahtevi su postavljeni jer Rusija smatra da je sadašnji evropski poredak debalansiran jer se posle Hladnog rata NATO proširio na Istok, a Moskva izgubila uticaj na zemlje koje su bile u tradicionalnoj sferi uticaja Kremlja. Ideja Moskve nije novijeg datuma, a prihvatanje ovih uslova značilo bi – i tada i sada-korenitu promenu bezbednosne ravnoteže u Evropi. Značilo bi da bi Rusija stekla parvo na uticaj na vojne odluke NATO-a i na spoljnopolitičke opcije pojedinih nezavisnih država. U 2021.godini zahtevi Rusije predstavljali su uslov za rat, a 2026. godine ovi su izgovor za nastavljanje rata- izjavila je na kraju skupa Saveta Evropske unije šefica evropske diplomatije Kaja Kalas sa napomenom da ,,Evropa ima takodje nedvosmislene zahteve prema Moskvi. A to su: suverenitet Ukrajine, nezavisnost, teritorijalni integritet i pravo na izbor sopstvene alijanse. Ove zahteve treba poštovati. Rusiju treba pozvati na odgovornost za ratne zločine i treba da plati za pričinjenu štetu. Deportovanu ukrajinsku decu treba vratiti Ukrajini. Saboterske i sajber akcije Rusije u Evropi treba da prestanu. Primirije treba da bude prioritet, i posle toga mirovni sporazum’’, naglasila je Kaja Kalas. Tek tada možemo govoriti o drugim pitanjima. Nije nam potrebna nova evropska bezbednosna arhitektura. Treba uspostaviti ovu koju imamo. Rusija je prekršila sve ove sporazume’’.
U medjuvremenu, Putin i dalje odbacuje svaku mogućnost primirija. Moskva pokušaja da iskoristi slabosti ukrajinske protivazdušne odbrane, vrši snažan pritisak na ukrajinske gradove jer na frontu Rusija ne napreduje, kaže Djordje Skutaru: ,, U poslednja dva meseca Rusija je izgubila, a ne osvojila teritorije, jer su Ukrajinci u ofanzivama uspeli da povrate deo teritorija u Donecku i Zaporožju. Rusija je igubila skoro 30 000 vojnika. Moskva pokušava da SAD iskoriste kao polugu za pritisak na Ukrajinu, jer je Trampova administracija donela prošlog meseca sporazum o dizelu, kojim praktično vraća Rusiju u trgovinu nesankcionisanim gorivom i ograničava Zakon Grahan koji bi dodatno izložio pritisku treće zemlje koje bi nabavile energiju iz Rusije. Rusija evocira i temu evroazijke bezbednosne arhitekture. Ovom temom Moskva želi da komplikuje pregovore i da je koristi kao izgovor za neprihvatanje primirija.’’
Možemo zaključiti da se u Ukrajini ne vodi samo vojni sukob za kontrolu teritorija već da iza mirovnih pregovora i diplomatskih deklaracija obrise poprima šira rasprava o tome ko postavlja pravila bezbednositi u Evropii i granice ruskog uticaja u zemlje bivšeg sovjetskog prostora.